Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-251/10 (H.M.)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-251/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 251/10, rješavajući apelaciju H.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.M. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 002822 09 U od 16. novembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. H.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 18. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 002822 09 U od 16. novembra 2009. godine.
2. Rješenjem tuženog Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 01/1-1164518088 od 16. marta 2009. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Mostaru broj 1164518088 od 5. januara 2009. godine, kojim je odbijen apelantov zahtjev za ponovno određivanje visine penzije u smislu člana 2. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima pripadnika bivše Vojske F BiH i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane («Službene novine F BiH» broj 31/08), uz obrazloženje da je zahtjev podnio neblagovremeno.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 002822 09 U od 16. novembra 2009. godine, u upravnom sporu apelanta protiv akta tuženog broj 01/1-1164518088 od 16. marta 2009. godine, u predmetu ostvarivanja prava na starosnu penziju, tužba apelanta je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude je navedeno da je rok za podnošenje zahtjeva za sticanje prava na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima prema Uredbi o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima pripadnika bivše Vojske F BiH i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane («Službene novine F BiH» broj 75/06; u daljnjem tekstu: Uredba), propisan članom 7. bio najkasnije do 31. marta 2007. godine. Također je istaknuto da je navedeni rok produžen Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe («Službene novine F BiH» broj 58/07), kojom je u članu 4. propisano da se u pomenutom članu 7. u stavu 1., datum «31. mart 2007. godine» zamjenjuje datumom «30. septembar 2007. godine». Najzad, Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe («Službene novine F BiH» broj 89/07) je produžen rok za podnošenje zahtjeva i za ostvarivanje prava i to samo za generale, brigadire i ratne komandante koji su komandovali jedinicama ranga bataljona ili višeg ranga, najmanje 12 mjeseci. U vezi s tim je navedeno da se taj rok ne odnosi na apelanta, jer iz predmetnog spisa proizilazi da on ne spada u tu kategoriju. Na kraju je istaknuto da kako je nesporno da je apelant zahtjev za ostvarivanje prava po navedenoj Uredbi podnio 27. augusta 2008. godine, a rok za podnošenje zahtjeva je bio do 30. septembra 2007. godine, koji je materijalno-pravni prekluzivni rok, čijim propuštanjem prestaje pravo, to je tuženi pravilno odlučio kada je navedeni zahtjev odbio.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zapaža da apelant nije podnio zahtjev za ponovno određivanje visine penzije u roku koji je propisan članom 2. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe («Službene novine F BiH» broj 31/08), dakle nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. Naime, apelant je zahtjev podnio 27. augusta 2008. godine, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva je bio 18. juni 2008. godine. Iako se Kantonalni sud u obrazloženju presude nije pozvao na navedenu Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe, to nije bilo od uticaja na pravilno odlučenje Kantonalnog suda. Konačno, da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelacionih navoda, u postupku pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović