Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5261/10 (G. V.)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5261/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-5261/10, rješavajući apelaciju Gordane Vrhovac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Vrhovac podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 11 0 U 003616 10 U od 9. novembra 2010. godine, presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-201/2001 od 14. maja 2002. godine i rješenja Ministarstva za pitanja boraca, žrtava rata i rada Banja Luka, broj 05/5-5-562-5030/2000 od 17. januara 2001. godine, a zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 25. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 003616 10 U od 9. novembra 2010. godine, presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-201/2001 od 14. maja 2002. godine i rješenja Ministarstva za pitanja boraca, žrtava rata i rada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05/5-5-562-5030/2000 od 17. januara 2001. godine.
2. Rješenjem Sekretarijata za boračko-invalidsku zaštitu i zaštitu žrtava rata Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Sekretarijat), broj 05-562-1264/2000 od 29. februara 2000. godine, apelantici i njenim kćerkama Vanji Vrhovac i Aleksandri Vrhovac je priznato pravo na porodičnu invalidninu po osnovu supruga i oca Ž.V., kao poginulog pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUP RS) i to počev od 1. januara 2000. godine, uz obrazloženje da su ispunjeni kumulativni uslovi iz odredbe člana 15. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca (''Službeni glasnik Republike Srpske, br. 35/99; u daljnjem tekstu: Zakon), koji zahtjevaju svojstvo poginulog lica, u konkretnom slučaju suprug apelantice je bio pripadnik rezervnog sastava MUP-a, okolnosti pod kojima je došlo do pogibije i srodstva sa poginulim licem.
3. Rješenjem Ministarstva, broj 05/5-5-562-5030/2000 od 17. januara 2001. godine, ukinuto je prethodno navedeno rješenje, uz obrazloženje da nije ispunjen uslov okolnosti pod kojima je Ž.V. poginuo, te da je 24. septembra 1992. godine, navedeno lice poginulo obavljajući poslove iz resora javne bezbijednosti u akciji lišavanja slobode počinioca krivičnog djela, te da se ne radi o okolnostima predviđenim članom 15. Zakona, s obzirom da Ž.V. na dan pogibije nije bio angažovan u zoni borbenih dejstava.
4. Odlučujući o tužbi apelantice protiv rješenja Ministarstva, broj 05/5-5-562-5030/2000 od 17. januara 2001. godine, presudom Vrhovnog suda, broj U-201/2001 od 14. maja 2002. godine, tužba je odbijena kao neosnovana, uz obrazloženje da je pravilan stav Ministarstva o neispunjenju uslova koji se tiče okolnosti pod kojima je Ž.V. poginuo, te da se u konkretnom slučaju nije radilo o angažmanu u zoni borbenih dejstava.
5. Apelantica je pokrenula upravni spor tužbom protiv rješenja Ministarstva, broj 05/5-5-562- 5030/2000 od 17. januara 2001. godine, koju je tužbu Okružni sud rješenjem, broj 11 0 U 003616 10 U od 9. novembra 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je navedeno da je apelantica u ovoj upravnoj stvari već ranije pokrenula upravni spor pred Vrhovnim sudom, a u kojem je Vrhovni sud donio presudu, broj U-201/2001 od 14. maja 2002. godine, odbivši tužbu kao neosnovanu. Okružni sud je primjenom odredbe člana 22. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) zaključio da već postoji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj pravnoj stvari.
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na rješenje Okružnog suda, broj 11 0 U 003616 10 U od 9. novembra 2010. godine, kojim je odbačena tužba u predmetu ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu, jer se radi o presuđenoj stvari.
9. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član
6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.
10. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bila odlučujuća za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza.
11. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe apelantice. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred redovnim upravnim i sudskim organima, u kojima su donijete osporene odluke, nije odlučivalo o bilo kakvim građanskim pravima ili obavezama apelantice, budući da je navedenim postupcima utvrđeno da je tužba apelantice nedozvoljena, jer je o istom pitanju, već pravosnažno presuđeno. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijete pobijane odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović