Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5664/10 (“Mira” a.d. Prijedor)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Protek roka
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5664/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-5664/10, rješavajući apelaciju „Mire“ a.d. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Mire” a.d. Prijedor podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 009334 09 Rev od 6. oktobra 2010. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine, u dijelu u kojem je preinačena Presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-P-06-000-275 od 30. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Mire” a.d. Prijedor podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 009334 09 Rev od 6. oktobra 2010. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine, u dijelu u kojem je ukinuta Presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-
0-P-06-000-275 od 30. juna 2008. godine i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. “Mira” a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Ranko Dakić, advokat iz Prijedora, podnio je 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 009334 09 Rev od 6. oktobra 2010. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud)broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine.
2. Osnovni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom broj 077-0-P-
06-000-275 od 30. juna 2008. godine odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica S.Š. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) tražila da se poništi kao nezakonita apelantova odluka o otkazu ugovora o radu broj 01-451-2-II-2/05 od 11. maja 2005. godine i odluka broj 05-538-13/05 od 7. juna 2005. godine kojom je odbijen kao neosnovan prigovor tužiteljice i potvrđena odluka o otkazu ugovora o radu, te kojim je tražila da se apelant obaveže da je vrati na posao na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, zatim da joj isplati neisplaćene plate i razlike plata za periode i u iznosima pobliže opisanim u dispozitivu presude, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.240,00 KM, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetnom presudom tužiteljica je obavezana da apelantu naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.223,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi koju je tužiteljica podnijela protiv Presude Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000-275 od 30. juna 2008. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine, kojom je usvojio žalbu i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje apelantovih odluka kao nezakonitih na taj način što je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, te je poništio kao nezakonite apelantove odluke broj 01-451-
2-II-2/05 od 11. maja 2005. godine i broj 05-538-13/05 od 7. juna 2005. godine i obavezao apelanta da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. U preostalom dijelu u kojem je tužiteljica tražila naknadu po osnovu neisplaćenih plata i razlika plata sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, Okružni sud je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
4. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu Rješenjem broj 77 0 P 009334 09 Rev od 6. oktobra 2010. godine.
5. U obrazloženju svog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, a u privrednim sporovima ako ne prelazi 20.000,00 KM, te da je odredbom člana 321. stav 2. istog zakona propisano da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos. Nadalje, Vrhovni sud je primjetio da je u konkretnom slučaju tužiteljica u tužbi postavila više zahtjeva i da vrijednost predmeta spora označila iznosom od 1.935,00 KM, pa je zaključio da se po prirodi stvari tako označena vrijednost predmeta spora može odnositi samo na zahtjeve koji nisu izraženi u novcu (poništenje odluka o prestanku radnog odnosa i vraćanje na posao) jer novčani zahtjev koji se odnosi na naknadu plate svojim iznosom određuje visinu predmeta spora, odnosno tog dijela zahtjeva. Konstatujući da je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno samo o zahtjevu za poništenje odluka o otkazu ugovora o radu, zahtjevu za vraćanje na posao i raspoređivanju na poslove koji odgovaraju stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice, te našavši da je tužiteljica u tužbi vrijednost predmeta spora po tim zahtjevima označila iznosom od 1.935,00 KM, Vrhovni sud je ocjenio da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude kojom je odlučeno samo o tim zahtjevima (jer je u preostalom dijelu prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje) ne prelazi 10.000,00 KM. Takođe, Vrhovni sud je ocjenio da odlučivanje o reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a, pa je odlučio kao u dispozitivu shodno odredbi člana 247. stav 1. ZPP-a.
6. Apelant se žali da je Vrhovni sud nepravilno utvrdio vrijednost predmeta spora i nezakonito odbacio njegovu reviziju, čime ga je onemogućio da raspravlja o osnovanosti kompletnog tužbenog zahtjeva. Smatra da zbog toga neće imati mogućnosti da osporava odluke sudova koje će se odnositi na visinu neisplaćenih plata odnosno na osnovanost tih potraživanja, jer će ta osnovanost biti zasnovana na pravosnažnoj presudi čiju ocjenu Vrhovni sud ne dozvoljava. Takođe, navodi da će uslijed osporenih odluka očigledno pretrpjeti imovinsku štetu jer će biti u obavezi da umanji svoju imovinu za iznos koji utvrdi sud. Shodno navedenom, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pristup sudu kao elemenat tog prava, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (14) apelacija je preuranjena;“ a. U odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 77 0 P 009334 09 Rev od 6. oktobra 2010. godine i Presudu Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine u dijelu u kojem je preinačena Presuda Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000-275 od 30. juna 2008. godine
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-
283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine, ali je ta revizija odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 009334 09 Rev od 6. oktobra 2010. godine. Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda i da je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine u dijelu u kojem je preinačena Presuda Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000-275 od 30. juna 2008. godine na način opisan u dispozitivu presude Okružnog suda, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava.
10. S obzirom na to da je apelantu 11. novembra 2008. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. decembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.b. U odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 77 0 P 009334 09 Rev od 6. oktobra 2010. godine i Presudu Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine u dijelu u kojem je ukinuta Presuda Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000-275 od 30. juna 2008. godine i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak.
11. Iz odredaba člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda proizilazi da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud Presudom broj 011-0-Ž-08-000 478 od 16. oktobra 2008. godine, ukinuo Presudu Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000-275 od 30. juna 2008. godine u dijelu u kojem je tužiteljica tražila naknade po osnovu neisplaćenih plata i razlika plata sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka i u tom dijelu predmet vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dakle, u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Osnovnim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović