Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5712/10 („BORAC MM“ Prijedor)

Odluka donesena 09. 02. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5712/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5712/10 rješavajući apelaciju „BORAC MM“ Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „BORAC MM“ Prijedor podnesena protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 008303 10 Pž od 15. oktobra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 11 71 Ps 008303 04 Ps od 9. aprila 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. „BORAC MM“ Prijedor (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Branko Gudalo advokat iz Banjaluke, podnio je 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj 57 0 Ps 008303 10 Pž od 15. oktobra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 11 71 Ps 008303 04 Ps od 9. aprila 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 11 71 Ps 008303 04 Ps od 9. aprila 2010. godine obavezan je apelant da „KRAJINA BORAC“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužitelj) preda u posjed i korištenje poslovni prostor u Prijedoru, ulica Vožda Karađorđa GS-2, slobodno od lica i stvari, u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Presudom je apelant obavezan da tužitelju isplati na ime zakupnine za navedeni poslovni prostor za period od 5. oktobra 2004. godine do 31. maja 2006. godine mjesečno iznos od po 500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos počev od 11-og u mjesecu za tekući mjesec pa sve do isplate. Takođe, navedenom presudom odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za korištenje poslovnog porstora za period od 1. juna 2006. godine, pa do zaključenja glavne rasprave, mjesečno po 1.778,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos, kao i tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog M.T.

3. Presudom Višeg suda broj 57 0 Ps 008303 10 Pž od 15. oktobra 2010. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena i preinačena presuda Osnovnog suda u odbijajućem dijelu, pa je apelant obavezan da tužitelju za korištenje poslovnog prostora za period od 1. juna 2006. godine, pa do zaključenja glavne rasprave (4. mart 2010. godine) isplati mjesečno iznos po 500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen. Žalba tužioca u preostalom dijelu je odbijena. Žalba apelanta je odbijena i potvrđena prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu. Presudom je apelantu naloženo da tužiocu na ime parničnih troškova za sastav žalbe isplati 1.000,00 KM.

4. Prema navodima iz apelacije, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Višeg suda broj 57 0 Ps 008303 10 Pž od 15. oktobra 2010. godine, a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evrospke konvencije, kao i pravo na imovinu, utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5712/10 („BORAC MM“ Prijedor) | Sudska praksa | Aktio