Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5735/10 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5735/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5735/10, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 010008 10 Rev od 1.
decembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 010008 10 Rsz od 13. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 010008 06 P od 4. februara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona, podnio je 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 58 0 Rs 010008 10 Rev od 1. decembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 Rs 010008 10 Rsz od 13. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 P 010008 06 P od 4. februara 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 010008 06 P od 4. februara 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010008 10 Rsz od 13. maja 2010. godine, apelant je obavezan isplatiti tužiteljima S.B, E.H, R.T. i S.Š. potraživanja iz radnog odnosa, ovisno od apelanta, (naknada za rad u vrijeme praznika, naknada za rad noću, naknada za prekovremeni rad, naknada za rad subotom i nedjeljom, regres i topli obrok), sa zakonskim zateznim kamatama, u iznosima i za periode, pobliže precizirane dispozitivom navedene presude. Apelant je obavezan tužiteljima putem nadležnog Federalnog zavoda PIO/MIO (u daljnjem tekstu: Zavod) uplatiti doprinose iz plaće i na plaću za penzijsko i invalidsko osiguranje za periode i u iznosima pobliže preciziranim u izreci presude, kao i da Zavodu dostavi podatke potrebne za ostvarivanje prava iz PIO osiguranja, naročito obrazac M-4. Apelant je obavezan tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.596,80 KM.
3. Kantonalni sud je 13. maja 2010. godine donio presudu broj 58 0 Rs 010008 10 Rsz kojom je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene presude djelimično uvažena, pa je apelant obavezan tužiteljima nadoknaditi troškove prvostepenog postupka u iznosu od 5.516,80 KM umjesto iznosa od 6.596,80 KM. U ostalom dijelu apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 010008 10 Rev od 1. decembra 2010. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude. Rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju u iznosu od 925,00 KM. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da su apelanti u konkretnoj pravnoj stvari formalni suparničari, pa se u takvim procesnim okolnostima dopustivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Također, Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. ZPP, u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je vrijednost pobijane pravosnažne presude za svakog pojedinog tužitelja ne prelazi limitirajući iznos preko 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010008 10 Rsz od 13. maja 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 010008 10 Rev od 1. decembra 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantu 17. maja 2010. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010008 10 Rsz od 13. maja 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. decembra 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović