Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5913/10 (S. P.)

Odluka donesena 09. 02. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5913/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5913/10, rješavajući apelaciju Skendera Palaske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Skendera Palaske podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002020 08 U od 4. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Skender Palaska (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 28. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002020 08 U od 4. novembra 2010. godine.

2. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj 01/1-1062792500 od 10. septembra 2008. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za poništavanje i ukidanje po pravu nadzora rješenja Kantonalne administrativne službe za penzijsko i invalidsko osiguranje Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) broj 1062792500 od 11. avgusta 2003. godine kojim mu je priznato pravo na prijevremenu starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 239,45 KM. U obrazloženju rješenja Federalnog zavoda je navedeno da nije ispunjen nijedan od uslova za poništenje rješenje po pravu nadzora propisanih članom 260. Zakona o upravnom postupku.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 002020 08 U od 4. novembra 2010. godine odbijen je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda od 10. septembra 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da je tuženi organ pravilno postupio kada je odbio apelantov zahtjev za poništavanje i ukidanje rješenja Kantonalne službe od 11. avgusta 2003. godine, s obzirom da je isti podnesen zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje se ne može ukinuti iz navedenih razloga, već samo iz razloga očigledne povrede materijalnog zakona.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi sa pravom na imovinu, apelant je naveo i povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant se, također, pozvao na povredu prava iz Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, Međunarodnog prakta o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Suština navoda apelacije odnosi se na to da apelant smatra da mu je nepravilno utvrđen iznos prosječno ostvarene plaće u relevantnom periodu (1975.-1990. godina), te na osnovu toga pogrešno utvrđen pripadajući iznos penzije, te da je u premetnom postupku trebalo udovoljiti njegovom zahtjevu i poništiti po pravu nadzora osporeno rješenje Kantonalne službe.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluku koja je donosena u postupku u kojem je odlučivalo o osnovanosti apelantovog zahtjeva za poništenje i ukidanje rješenja Kantonalne službe od 11. avgusta 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih imovinskih prava u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom presudom Kantonalnog suda, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi za razmatranje takvog zahtjeva. Budući da se u predmetnom postupku nije meritorno odlučivalo o apelantovom pravu na prijevremenu starosnu penziju, proizlazi da se u tom postupku nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima i obavezama, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na zaštitu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te slijedi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U odnosu na apelantove navode u vezi sa povredom prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu, Ustavni sud ukazuje da je, prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu neko lice može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na imovinu, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanta o povredi prava pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Apelant takođe navodi povredu prava iz Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. Imajući u vidu ovakve navode apelanta, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. Budući, dakle, da prava iz Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka nisu zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Osim toga, apelant smatra da su mu povrijeđena i prava iz Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da se oni u suštini tiču prava na imovinu u pogledu kojeg je Ustavni sud zaključio da ne uživa zaštitu u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo po zahtjevu apelanta za poništavanje i ukidanje konačnog upravnog akta po pravu nadzora. Stoga, slijedi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5913/10 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio