Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5917/10 (R. J.)

Odluka donesena 09. 02. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5917/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5917/10, rješavajući apelaciju Rade Jović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rade Jović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 000345 09 Uvp od 19. aprila 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rada Jović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Doboja, podnijela je 25. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 000345 09 Uvp od 19. aprila 2010. godine.

2. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Odsjek Doboj broj 05-050-13-2-549/02 od 11. februara 2003. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-P 155/09 od 14. aprila 2009. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed stana u ulici Braće Jugovića broj 12 u Doboju. U obrazloženju je navedeno da je apelantica predmeni tahtjev podnijela ovom organu 3. septembra 2002. godine, odnosno nakon proteka roka iz člana 16. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službeni glasnik RS“ br. 38/98, 12/99, 31/99, 38/99, 65/01, 39/03 i 96/03; u daljnjem tekstu: Zakon), koji propisuje da je rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stana bio 19. april 2000. godine.

3. Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 000345 00 U od 12. avgusta 2009. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantice podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 14. aprila 2009. godine.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 U 000345 09 Uvp od 19. aprila 2010. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 12. avgusta 2009. godine.

5. Ustavni sud zapaža da apelantica nije precizirala koja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) su joj povrijeđena osporenom odlukom Vrhovnog suda, ali da iz spisa predmeta i navoda apelantice proizlazi da se ona žali na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, Ustavni sud primijećuje da se apelantica, iako osporava presudu Vrhovnog suda, žali u suštini zbog nemogućnosti da ostvari pravo na povrat u posjed predmetnog stana u formalno-pravnom smislu, s obzirom da je, kako sama navodi u apelaciji, samovlasno „provalila“ u predmetni stan u oktobru 2007. godine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantica osporava presudu Vrhovnog suda kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, kojom je odbijena kao neosnovana njena tužba kojom je pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Ustavni sud upućuje na odredbe Zakona, a koji je temeljni propis na osnovu kojeg se može pokrenuti postupak za vraćanje u posjed predmetnog stana. Naime, u odredbi člana 16. stav 1. navedenog Zakona propisano u kojem se roku može pokrenuti postupak za vraćanje u posjed stana, a koji rok je prekluzivne prirode. Budući da je apelantica propustila zahtjev podnijeti u Zakonom propisanom roku, u predmetnom postupku okončanom osporenom presudom Vrhovnog suda se nije odlučivalo o meritumima njenog zahtjeva, žalbe, tužbe i zahtjeva za vanredno preispitivanje, nego su oni odbjeni iz formalnih razloga.

9. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelantica se morala blagovremeno obratiti organu nadležnom za rješavanje njenog zahtjeva za vraćanje u posjed predmetnog stana. Propust apelantice da tako postupi je imao za posljedicu da su se i upravni i sudski organi u predmetnom postupku bavili isključivo procesnim pretpostavkama za rješavanje njenog zahtjeva. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5917/10 (R. J.) | Sudska praksa | Aktio