Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5950/10 (N. M.)

Odluka donesena 09. 02. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5950/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5950/10, rješavajući apelaciju Nenada Mihajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Mihajlovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 035385 10 Rev od 17. novembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 035385 10 Gz od 31. maja 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 035385 05 P od 18. decembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nenad Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Hrvaćana, podnio je 28. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 035385 10 Rev od 17. novembra 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 035385 10 Gz od 31. maja 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 035385 05 P od 18. decembra 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 035385 05 P od 18. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 035385 10 Gz od 31. maja 2010. godine, tužba apelanta se smatra povučenom, s obzirom da apelant nije postupio po rješenju Osnovnog suda od 23. septembra 2009. godine (dostavljeno apelantu 3. oktobra 2009. godine), kojim mu je tužba vraćena radi ispravke u smislu odredbe člana 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 49/09) i u kojem je bio upozoren da će se njegova tužba smatrati povučenom u smislu odredbe člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku ukoliko u ostavljenom roku od 8 dana od dana prijema istog ne postupi po traženju suda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 035385 10 Rev od 17. novembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana revizija apelanta izjavljena protiv drugostepenog rješenja Okružnog suda od 31. maja 2010. godine. U obrazloženju je navedeno da drugostepeni sud nije pogriješio kada je odlukom koja se pobija revizijom odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje, kojim je prvostepeni sud konstatovao da se apelantova tužba smatra povučenom.

4. Ustavni sud zapaža da apelant nije precizirao koja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) su mu povrijeđena osporenim odlukama, ali da iz spisa predmeta i navoda apelanta proizlazi da se on žali na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, s obzirom da apelant, nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao urediti svoju tužbu u smislu odredbe člana 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, te s obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5950/10 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio