Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-825/10 (A. R.)

Odluka donesena 09. 02. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-825/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-825/10, rješavajući apelaciju Adisa Rizikala, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adisa Rizikala podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 001786 09 Gž od 2. februara 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 P 001786 05 P od 29. aprila 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Adis Rizikalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Kebo&Guzin, iz Mostara, podnio 3. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 001786 09 Gž od 2. februara 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 P 001786 05 P od 29. aprila 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 07 58 P 001786 05 P od 29. aprila 2009. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 58 0 P 001786 09 Gž od 2. februara 2010. godine, obavezan je Grad Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati iznos od 1.691,87 KM na ime neisplaćenog, odnosno razlike isplaćenog i pripadajućeg regresa za period 2002. godine do 2007. godine i to iznosa od 473,90 KM na ime neisplaćenog regresa za 2002. godinu, iznos od 527,47 KM na ime neisplaćenog regresa za 2003. godinu, iznos od 125,85 KM na ime razlike isplaćenog i pripadajućeg regresa za 2004. godinu, iznos od 198,77 KM na ime razlike isplaćenog i pripadajućeg regresa za 2005. godinu, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 7. novembra 2005. godine pa do isplate, iznos od 218,02 KM na ime razlike isplaćenog i pripadajućeg regresa za 2006. godinu i iznos od 147,86 KM na ime razlike isplaćenog i pripadajućeg regresa za 2007. godinu, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. januara 2009. godine, pa do konačne isplate, kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 474,60 KM a sve u roku od 15 dana. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev apelanta za isplatu iznosa od 5.795,10 KM, na ime razlike isplaćene i pripadajuće plate za period od 25. augusta 2004. godine do 1. januara 2007. godine, sve sa zateznom zakonskom kamatom počevši od 7. novembra 2005. godine, pa do konačne isplate.

3. Ustavni sud zapaža da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda, broj 58 0 P 001786 09 Gž od 2. februara 2010. godine, a da pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestio Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.

8. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i

19/06) glasi:

Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanta, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-825/10 (A. R.) | Sudska praksa | Aktio