Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1931/08 (J.H.)

Odluka donesena 09. 02. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Bračna stečevina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1931/08

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1931/08, rješavajući apelaciju J.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija J.H.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-227/99 (sada: CMS 64 0 P 005028 99 P).

Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu povodom žalbe protiv Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 005028 99 P od 22.

novembra 2010. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da J.H. u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu i Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. J.H. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijela je 25. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-227/99 (novi broj: CMS 64 0 P 005028 99 P).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. jula 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. februara 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 17. marta 2009. godine.

5. Ustavni sud je 11. oktobra 2010. godine zatražio predmetni spis od Općinskog suda. Općinski sud je dostavio fotokopiju spisa 28. oktobra 2010. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelanticin suprug Petar Bašić je 27. novembra 1998. godine Općinskom sudu podnio tužbu za razvod braka, koji je sa apelanticom zaključio 27. januara 1972. godine. Predmet je zaveden pod brojem P-299/98. Apelantica je u tom postupku 16. aprila 1999. podnijela protivtužbeni zahtjev protiv Petra Bašića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi diobe bračne tečevine. Općinski sud je na ročištu 14. juna 1999. godine donio rješenje kojim je odlučio da se apelanticin protivtužbeni zahtjev zavede pod posebnim brojem i o njemu rješava u posebnom postupku.

8. Apelanticin zahtjev je zaveden pod brojem P-227/99. Rješenjem Općinskog suda broj P- 227/99 od 28. marta 2000. godine apelantici je tužba vraćena na ispravku, jer u njoj nisu bili tačno naznačeni ni tužitelj niti tuženi, nisu navedene njihove adrese, nije označena vrijednost spora, niti su podnesene potrebne isprave-dokazi o vlasništvu. Dopisom od 10. aprila 2000. godine, koji je dostavljen Općinskom sudu, apelantica je uredila tužbu.

9. U predmetnom postupku Općinski sud je zakazao 17 ročišta (17. decembra 1999. godine, 1. juna 2000. godine, 21. marta, 2. maja, 14. juna, 23. augusta, 19. septembra i 24. oktobra 2001. godine, 28. februara i 21. maja 2002. godine, 8. aprila, 18. maja 2009. godine, 1. februara, 6. aprila, 24. maja, 8. septembra i 21. oktobra 2010. godine). U periodu od 21. maja 2002. godine do 22. januara 2009. godine Općinski sud u predmetnom postupku nije preduzeo niti jednu procesnu radnju.

10. Rješenjem Općinskog suda broj 064-0-Su.09-000 013 od 22. januara 2009. godine odbijen je apelanticin zahtjev za izuzeće sudije D.Ć. u predmetnom postupku. U obrazloženju rješenja je navedeno da u zahtjevu nije navedena objektivna okolnost ili razlog koji bi doveli u sumnju nepristrasnost uređujućeg sudije samo zbog toga što nije zakazao pripremno ročište koje je naknadno zakazano.

11. Apelantica je tokom postupka nekoliko puta precizirala tužbeni zahtjev, predlagala provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, zakazivanjem uviđaja na licu mjesta sa vještacima građevinske, poljoprivredne i geometarske struke. Dopisima od 1. augusta, 27. septembra 2005. godine, 10. aprila, 17. maja 2006. godine, 26. marta 2007. godine apelantica je urgirala da se u predmetnom postupku zakaže ročište.

12. Apelantica nije pristupila ročištu zakazanom za 24. oktobar 2001. godine iako je bila uredno obaviještena. Apelanticin opunomoćenik na ročištu zakazanom za 28. februar 2002. godine tražio je kraći rok za odgodu ročišta radi mogućnosti sklapanja nagodbe. Apelanticin opunomoćenik zatražio je odgodu ročišta zakazanog za 14. juni 2001. godine zbog toga što ročištu nisu pristupili uredno pozvani svjedoci. Ročištu zakazanom za 19. septembar 2001. godine nisu pristupili uredno pozvani svjedoci, te je apelanticin opunomoćenik predložio da se pozovu posredstvom sudske policije zbog čega je navedeno ročište odgođeno.

13. Ročištu zakazanom za 21. oktobar 2010. godine svjedoci koje je predložila apelantica nisu pristupili, te je apelanticin opunomoćenik odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka. U vezi sa navedenim opunomoćenik tuženog je naveo da je Općinski sud udovoljavao apelantici u pogledu saslušanja predloženih svjedoka i zbog toga, prema njegovom mišljenju, nekoliko puta raspravu bespotrebno odgađao. Apelantica je na tom ročištu precizirala tužbeni zahtjev s obzirom na nalaze i mišljenje vještaka finansijske struke i iskaz tuženog sa ročišta od 2. maja 2001. godine. Sud je zaključio glavnu raspravu i odredio da će odluka biti donesena 22. novembra 2010. godine.

14. Iz informacija dostavljenih Ustavnom sudu 31. januara 2011. godine proizlazi da je Općinski sud u predmetnom postupku donio presudu 22. novembra 2010. godine protiv koje su tuženi i apelantica podnijeli žalbu 21. i 22. decembra 2010. godine Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Postupak po žalbi je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica je navela povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Istakla je da svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, već je uporno insistirala da se njen predmet uzme u rad i donese odluka. Apelantica je postavila zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta, te samo dvojicu sudija koji rade na parničnom referatu, što ne smije ići na apelanticinu štetu. Prema mišljenju Općinskog suda, apelantica, odnosno njen raniji opunomoćenik su doprinijeli da predmetni postupak traje više godina prvenstveno zbog toga što dugo vremena nisu predujmljeni troškovi provođenja vještačenja, kao i zbog toga što je ročište odgađano radi pokušaja nagodbe među parničnim strankama.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako još uvijek nije donesena konačna odluka, budući da apelantica ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku zbog toga što se ne donosi odluka o njenom zahtjevu. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

23. Apelantica smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom postupku prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava ( u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

26. Predmetni parnični postupak pokrenut je 16. aprila 1999. godine, kada je apelantica Općinskom sudu podnijela tužbu radi diobe bračne tečevine i do donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticine tužbe traje 11 godina i sedam mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

27. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak složene prirode, uzimajući u obzir činjenično stanje i pravna pitanja koja je potrebno razmotriti.

28. U pogledu apelanticinog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud nalazi da je apelantica u toku predmetnog postupka predlagala izvođenje velikog broja dokaza, tražila odgodu ročišta zbog neprisustvovanja svjedoka, kao i zbog moguće nagodbe sa tuženim. Dalje, u predmetnom postupku apelantica je, nakon održavanja ročišta 21. maja 2002. godine na kojem joj je naloženo da predujmi troškove vještačenja, urgirala na zakazivanju ročišta tek 1. augusta 2005. godine, te proizlazi da je apelantica tek tada platila predujam na ime troškova vještačenja. Dakle, u predmetnom postupku apelantica je bila neaktivna u periodu od tri godine. Iz navedenog proizlazi da je i apelantica svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.

29. U pogledu doprinosa Općinskog suda trajanju predmetnog postupka, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud od momenta podnošenja tužbe, 16. aprila 1999. godine, do 21. maja 2002. godine bio aktivan u zakazivanju ročišta. Međutim, Općinski sud u periodu od 21. maja 2002. godine do 22. januara 2009. godine, kada je rješenjem odbio apelanticin zahtjev za izuzeće sudije, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u predmetnom postupku. Dakle, u periodu od šest godina i osam mjeseci Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju i pored brojnih apelanticinih urgencija (prva urgencija je podnesena 1. augusta 2005. godine). Nakon toga, sud je zakazivao ročišta u relativno kratkom vremenskom periodu. Ustavni sud ne nalazi razumno i objektivno opravdanje za neaktivnost Općinskog suda u spomenutom periodu od skoro sedam godina. Navedeno ponašanje Općinskog suda je u potpunosti suprotno načelu efikasnosti i ekonomičnosti postupka koje je propisano u članu 10. Zakona o parničnom postupku.

30. U odgovoru Općinski sud kao razlog dugog trajanja predmetnog postupka navodi veliki broj neriješenih predmeta na kojima rade samo dvojica sudija. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, te gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

31. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud za ovako dugo trajanje predmetnog postupka smatra odgovornim Općinski sud. Stoga, Ustavni sud smatra da ukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Ustavni sud nije razmatrao dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, ali smatra svrsishodnim da tom sudu naloži da okonča postupak o žalbi u što kraćem roku, imajući u vidu dužinu trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

33. Apelantica je zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelanticine tužbe još uvijek traje, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke, iznosi 1.650,00 KM. Na isplatu naknade je obavezana Vlada Zapadnohercegovačkog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda za koji je utvrđeno da je odgovoran za nedonošenje odluke u razumnom roku.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovu povredu Ustavni sud vidi u činjenici da postupak pred Općinskim sudom traje duže od 11 godina, te da još uvijek nije okončan, a da za takvo dugo trajanje postupka Općinski sud nije ponudio razumno i objektivno obrazloženje.

36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1931/08 (J.H.) | Sudska praksa | Aktio