Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2056/08 (O. B., B. S., D. S., D. S., I. S.)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ratna šteta
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2056/08
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2056/08, rješavajući apelacije Ostoje Babića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Ostoje Babića, Branislavke Softić, Damira Softića, Irme Softić, Gordane Malinić, Ljube Malinića, Tatjane Malinić, Miodraga Malinića, Ivana Malinića, Igora Malinića, Radenka Kojića, Borislava Pavlovića, Mire Jekić, Sretena Jekića, Boška Jekića, Gorana Ivića, Radovana Topića, Save Pavlovića, Jovana Đajića, Nebojše Drvara, Nede Drvar, Nevena Drvara, Smiljane Svitlica, Siniše Svitlice, Đure Vučića, Radosave Vučić, Dragane Vučić, Stanislava Mandića, Slobodanke Mandić, Biljane Mandić, Dušanke Matić, Mile Matića, Dragane Matić, Dušana Matića, Vlade Pilipovića, Petra Radonjića, Dušana Jakovljevića, Mire Jakovljević, Željka Jakovljevića, Slavka Stanića, Miroslava Bojinovića, Bože Brkića, Dejana Brkića, Danke Brkić, Nade Opačić, Marka Opačića, Nikole Opačića, Krstane Damjanović, Darka Damjanovića, Milovana Dobraša, Željka Grujića, Nataše Rudić, Dušana Rudića, Dušice Rudić, Svetozara Šmitrana, Mirka Todorovića, Jovanke Todorović, Živane Todorović, Tatjane Todorović, Marka Todorovića, Dragana Grbića, Vojina Čavića, Ljubice Čavić, Slobodanke Čavić, Nemanje Čavića, Boška Lalovića, Radovana Đurića, Milje Gustovarac, Dragana Babića, Save Radić, Stane Radić, Snežane Radić, Nedeljke Radić, Stanka Radića, Dragiše Zorića, Nataše Davidović, Borisa Davidovića, Vojislava Pijetlovića, Janje Pijetlović, Ljubice Pijetlović, Gorane Pijetlović, Mire Bubnjević, Gradimira Bubnjevića, Milovana Bubnjevića, Nikole Bubnjevića, Saliha Alijagića, Dragana Jankovića, Radovana Kopanje, Neđe Grujića, Slavka Todorovića, Vitomira Maksimovića, Gostimira Bajića, Bosiljke Bajić, Mladena Bajića, Nikole Kostreševića, Bosiljke Beslač, Zorana Beslača, Zorice Krčmar, Marice Makivić, Branislava Teodorovića, Miodraga Gajića, Đorđa Stojića, Branislava Kokotovića, Petra Gavrića, Dragana Jagodića, Draška Bokana, Bore Vidovića, Miladina Vidovića, Mile Vidovića, Dragana Stupara, Dragoljuba Jovanovića, Jasne Jovanović, Bojana Jovanovića, Gojka Topića, Tomislava Mitrovića, Borislava Karalića, Dalibora Rogića, Petra Savičića, Perse Savičić, Ljiljane Branković, Mire Cvijetić, Stanoja Buzadžije, Đuje Buzadžija, Aleksine Tatić, Angeline Buzadžija, Luce Radetić, Saše Radetića, Tanje Radetić, Siniše Radetića, Milorada Bukare, Jovanke Marić, Sande Milošević, Tihomira Kremenovića, Stojke Kremenović, Ranka Kremenovića, Ruže Vujičić, Darka Jagodića, Ilije Bukvića, Saše Rupara, „Čajavec Company” Šipovo a.d. Inžinjering, proizvodnja, konsalting, Luke Vrtunića, Pere Stupara, Nade Stupar, Miodraga Bajića, Jilduze Zembo, Mladena Stojanovića, Radovana Topića i Nadire Suljić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ostoja Babić, Branislavka Softić, Damir Softić, Damira Softić, Irma Softić, Gordana Malinić, Ljubo Malinić, Tatjana Malinić, Miodrag Malinić, Ivan Malinić, Igor Malinić, Radenko Kojić, Borislav Pavlović, Mire Jekić, Sreten Jekić, Boško Jekić, Goran Ivić, Radovan Topić, Savo Pavlović, Jovan Đajić, Nebojša Drvar, Neda Drvar, Neven Drvar, Smiljana Svitlica, Siniša Svitlica, Đuro Vučić, Radosava Vučić, Dragana Vučić, Stanislav Mandić, Slobodanka Mandić, Biljana Mandić, Dušanka Matić, Mile Matić, Dragana Matić, Dušan Matić, Vlado Pilipović, Petar Radonjić, Dušan Jakovljević, Mira Jakovljević, Željko Jakovljević, Slavko Stanić, Miroslav Bojinović, Božo Brkić, Dejan Brkić, Danka Brkić, Nada Opačić, Marko Opačić, Nikola Opačić, Krstana Damjanović, Darko Damjanović, Milovan Dobraš, Željko Grujić, Nataša Rudić, Dušan Rudić, Dušica Rudić, Svetozar Šmitran, Mirko Todorović, Jovanka Todorović, Živana Todorović, Tatjana Todorović, Marko Todorović, Dragan Grbić, Vojin Čavić, Ljubica Čavić, Slobodanka Čavić, Nemanja Čavić, Boško Lalović, Radovan Đurić, Milja Gustovarac, Dragan Babić, Sava Radić, Stana Radić, Snežana Radić, Nedeljka Radić, Stanko Radić, Dragiša Zorić, Nataša Davidović, Boris Davidović, Vojislav Pijetlović, Janja Pijetlović, Ljubica Pijetlović, Gorana Pijetlović, Mira Bubnjević, Gradimir Bubnjević, Milovan Bubnjević, Nikola Bubnjević, Salih Alijagić, Dragan Janković, Radovan Kopanja, Neđo Grujić, Slavko Todorović, Vitomir Maksimović, Gostimir Bajić, Bosiljka Bajić, Mladen Bajić, Nikola Kostrešević, Bosiljka Beslač, Zoran Beslač, Zorica Krčmar, Marica Makivić, Branislav Teodorović, Miodrag Gajić, Đorđe Stojić, Branislav Kokotović, Petar Gavrić, Dragan Jagodić, Draško Bokan, Bora Vidović, Miladin Vidović, Mile Vidović, Dragan Stupar, Dragoljub Jovanović, Jasna Jovanović, Bojan Jovanović, Gojko Topić, Tomislav Mitrović, Borislav Karalić, Dalibor Rogić, Petar Savičić, Persa Savičić, Ljiljana Branković, Mira Cvijetić, Stanoja Buzadžija, Đuja Buzadžija, Aleksina Tatić, Angelina Buzadžija, Luca Radetić, Saša Radetić, Tanja Radetić, Siniša Radetić, Milorad Bukara, Jovanka Marić, Sanda Milošević, Tihomir Kremenović, Stojka Kremenović, Ranko Kremenović, Ruža Vujičić, Darko Jagodić, Ilija Bukvić, Saša Rupar, „Čajavec Company“ Šipovo a.d. Inžinjering, proizvodnja, konsalting, Luka Vrtunić, Pero Stupar, Nada Stupar, Miodrag Bajić, Jilduza Zembo, Mladen Stojanović, Radovan Topić i Nadira Suljić (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 10. jula 2008. godine do 14. januara 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenjā o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-07-005 795 od 28. novembra 2007. godine, broj I-30/07 od 1. marta 2007. godine, broj I-971/01 od 27. juna 2001. godine, broj I-2829/03 od 14. maja 2003. godine, broj 071-0-I-06-000 814 od 27. aprila 2006. godine, broj I. 3405/05 od 12. decembra 2005. godine, broj I-2343/04 od 5. oktobra 2004. godine, broj I-128/03 od 13. marta 2003. godine, broj I. 2374/04 od 11. oktobra 2004. godine, broj I- 2383/04 od 5. oktobra 2004. godine, broj I-1646/06 od 11. maja 2006. godine, broj I 2255/04 od 19. oktobra 2004. godine, broj I 2283/04 od 4. oktobra 2004. godine, broj I 3453/04 od 29. decembra 2004. godine, broj I. 2450/02 od 2. jula 2002. godine, broj I-2579/01 od 23. augusta 2001. godine, broj I-06-000 870/06 od 22. decembra 2006. godine, broj I-2644/04 od 8. novembra 2004. godine, broj I-2979/03 od 17. novembra 2003. godine, broj I- 2562/03 od 25. novembra 2005. godine, broj I-2379/05 od 25. novembra 2005. godine, broj I-93/04 od 4. februara 2004. godine, broj I-3390/03 od 9. juna 2004. godine, broj I-1449/04 od 7. jula 2004. godine, broj I-5626/03 od 17. decembra 2002. godine, broj I-4601/02 od 6. februara 2003. godine, broj I-3296/00 od 27. decembra 2000. godine, broj I-6912/02 od 11. aprila 2003. godine, broj I- 2375/04 od 22. septembra 2004. godine, broj I-2488/04 od 25. oktobra 2004. godine, broj I-168/00 od 10. marta 2000. godine, broj I-1627/03 od 10. oktobra 2003. godine, broj I-3608/05 od 15. decembra 2005. godine, broj I-3615/05 od 15. decembra 2005. godine, broj I-1623/03 od 4. decembra 2003. godine, broj I-570/05 od 20. aprila 2005. godine, broj I-4066/03 od 8. septembra 2003. godine, broj I-2380/02 od 18. juna 2002. godine, broj I-3758/01 od 14. marta 2002. godine, broj I-3595/05 od 20. decembra 2005. godine, broj I-1001/91 od 27. juna 2001. godine, broj 071-0- I-06-004 710 od 21. decembra 2006. godine, broj 071-0-I-08-014 397 od 14. jula 2008. godine, broj 71 0 I 090174 10 I od 28. juna 2010. godine, broj 71 0 I 066696 09 I od 24. novembra 2009. godine, broj I-1068/02 od 11. aprila 2002. godine, broj 71 0 I 75533 09 I od 18. decembra 2009. godine, broj 71 0 I 070452 09 I od 3. septembra 2009. godine, broj 71 0 I 071875 09 I od 30. oktobra 2009. godine, broj 71 0 I 057105 09 I od 23. aprila 2009. godine, broj 71 0 I 078027 09 I od 22. februara 2010. godine, broj 71 0 I 080589 10 I od 29. juna 2010. godine, broj 71 0 I 059751 09 I od 26. augusta 2009. godine, broj 71 0 I 086259 10 I od 30. juna 2010. godine, broj 71 0 I 070973 09 I od 25. januara 2010. godine, broj 71 0 I 085315 10 I od 25. maja 2010. godine, broj 71 0 I 075599 09 I od 12. novembra 2009. godine, broj 71 0 I 070220 09 I od 7. oktobra 2009. godine, broj 71 0 I 076829 10 I od 13. jula 2010. godine, broj I-70175/09 od 16.11.2009. godine, broj 71 0 I 080590 10 I od 26. aprila 2010. godine, broj 71 0 I 077299 10 I od 30. marta 2010. godine, broj 71 0 I 074008 09 I od 8. juna 2010. godine, broj 71 0 I 088591 10 I od 14. juna 2010. godine, broj 71 0 I 062637 09 I od 28. oktobra 2009. godine, broj 71 0 I 083427 10 I od 29. aprila 2010. godine, broj 71 0 I 072312 09 I od 15. decembra 2009. godine, broj 71 0 I 083427 10 I od 5. jula 2010. godine, broj 71 0 I 057092 09 I od 23. aprila 2009. godine, broj 71 0 I 057095 09 I od 4. septembra 2009. godine, broj 71 0 I 077239 10 I od 24. februara 2010. godine, broj 071-0-I-07-005 890 od 13.02.2008. godine, broj 71 0 I 066799 09 I od 24. novembra 2009. godine, broj 71 0 Ip 053123 08 Ip od 17. februara 2009. godine, broj 71 0 I 088125 10 I od 11. juna 2010. godine, broj I-4530/02 od 17. oktobra 2002. godine, broj 71 0 I 083581 10 I od 18. augusta 2010. godine, broj 71 0 I 077361 10 I od 22. februara 2010. godine, broj I-3268/04 od 28. oktobra 2010. godine, broj I-2255/04 od 26. novembra 2009. godine, broj 71 0 I 066353 09 I od 19. oktobra 2010. godine i Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 I 003272 09 I od 23. oktobra 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2056/08. Spojene su sljedeće apelacije: AP 2056/08, AP 2577/08, AP 2950/08, AP 241/09, AP 454/09, AP 563/09, AP 589/09, AP 591/09, AP 621/09, AP 624/09, AP 626/09, AP 656/09, AP 658/09, AP 660/09, AP 662/09, AP 751/09, AP 763/09, AP 764/09, AP 766/09, AP 767/09, AP 772/09, AP 773/09, AP 775/09, AP 797/09, AP 799/09, AP 800/09, AP 804/09, AP 805/09, AP 806/09, AP 913/09, AP 988/09, AP 3764/09, AP 3765/09, AP 3773/09, AP 3775/09, AP 3776/09, AP 3777/09, AP 3778/09, AP 3779/09, AP 3780/09, AP 3795/09, AP 3963/09, AP 871/10, AP 3137/10, AP 3230/10, AP 3231/10, AP 3232/10, AP 3233/10, AP 3234/10, AP 3235/10, AP 3236/10, AP 3237/10, AP 3238/10, AP 3239/10, AP 3240/10, AP 3241/10, AP 3242/10, AP 3243/10, AP 3244/10, AP 3245/10, AP 3246/10, AP 3247/10, AP 3248/10, AP 3249/10, AP 3250/10, AP 3251/10, AP 3252/10, AP 3253/10, AP 3254/10, AP 3255/10, AP 3256/10, AP 3257/10, AP 3419/10, AP 3527/10, AP 3561/10, AP 3710/10, AP 3773/10, AP 3827/10, AP 3938/10, AP 4228/10, AP 57/11, AP 70/11 i AP 234/11.
3. Ustavni sud je uzeo u obzir odgovore na apelacije od Osnovnog suda, Republike Srpske – Pravobranilaštva Republike Srpske, Ministarstva finansija Republike Srpske, te Vlade Republike Srpske – Kancelarija pravnog predstavnika dobivene povodom istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine (do objavljivanja u «Službenom glasniku» dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba).
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Svi apelanti su podnijeli apelacije zbog toga što Republika Srpska nije izvršila rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci i Osnovnog suda u Trebinju, kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažnih presuda vezanih za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta).
a) Navodi iz apelacija
6. Apelanti smatraju da je neizvršenjem navedenih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti navode da je, zbog primjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu), Republika Srpska onemogućila izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, odnosno naplatu potraživanja koja su im dosuđena pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Apelanti tvrde da im je navedenim propisom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer, kako navode, «država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa, s jedne strane, i pojedinačnih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret». Također, apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da Evropska konvencija ne daje pravo državama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvršavanja pravosnažnih presuda.
b) Odgovor na apelaciju
7. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je uređenje postupka i načina izvršenja potraživanja apelanata regulirano posebnim propisima - Zakonom o unutrašnjem dugu, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Zakon o unutrašnjem dugu donesen je radi osiguranja i održavanja makroekonomske stabilnosti Republike Srpske, kao i ocjene institucija Republike Srpske koje izvršavaju pravosnažne sudske odluke da li izvršenje ulazi u obim novčanih sredstava koja su potrebna za obavljanje poslova od općeg interesa za Republiku Srpsku. Također je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neosnovani, posebno zbog toga što ni drugim fizičkim i pravnim licima nisu isplaćena potraživanja koja se smatraju unutrašnjim dugom Republike Srpske, te da bi, u smislu načela pravičnosti, jednakosti i solidarnosti, bilo neosnovano dati prioritet potraživanjima apelanata.
8. Vlada Republike Srpske – Kancelarija pravnog predstavnika je u odgovoru istakla da Republika Srpska nije nikada osporavala činjenicu da potraživanja apelanata predstavljaju «imovinu», nego je samo tražila modus izmirenja obaveza s ciljem održavanja makroekonomske stabilnosti, te je kontinuirano smanjivala rok izvršenja. Tako je u junu 2008. godine počela registracija obveznica po osnovu «ratne štete» koje su uvrštene na berzansko tržište Banjalučke berze. Prema Odluci o emisiji obveznica («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 62/08), definirana je mogućnost njihovog prijevremenog otkupa. Nakon donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine u predmetu Čolić i dr. (aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ministarstvo finansija Republike Srpske u saradnji sa Vijećem Evrope radi na izradi Akcionog plana izmirenja «ratne štete». U skladu sa iznesenim, predloženo je da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbiju kao neosnovane. U odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Vlada RS se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine i predložila da se i ovi navodi odbiju kao neosnovani.
9. Ministarstvo finansija Republike Srpske je u odgovoru istaklo da su nakon podnošenja apelacija donesene izmjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 64/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), te da je prečišćeni tekst Zakona objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske” broj 7/10. Dalje su naveli da se presude sudova izvršavaju prema redoslijedu dospijeća u Ministarstvo finansija u skladu s navedenim zakonom, pri čemu se, također, vodi računa o ekonomskoj stabilnosti Republike Srpske. Ministarstvo finansija je, također, navelo da kao predlagač predmetnog zakona mora taj zakon poštivati dok god je na snazi i dok god je u skladu sa Ustavom Republike Srpske, te da bi svako drugo ponašanje predlagača Zakona bilo kršenje materijalnih propisa. Zbog navedenog, smatraju da u konkretnim slučajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju.
10. U svom odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetna izvršenja i dozvolu izvršenja dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske - sektoru Trezor na provođenje. Osnovni sud je istakao da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, da je rješenja o izvršenju dostavio na provođenje, ali da sud nije ovlašten, niti je u mogućnosti da naredi provođenje izvršenja, zbog čega sud nije prekršio ljudska prava na koja se apelanti žale.
IV. Relevantni propisi
11. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 7/10):
Član 1.
Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.
Član 2.
Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske. [...] Član 3.
Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
1. opće neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske [...] (u daljnjem tekstu: opće obaveze) nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM;
[...]3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM.[...] Član 4. stav 1. tačka 4.
Pod općim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002.
godine, i to:
[...]4. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev [...] pravosnažnih sudskih odluka po osnovu [...] ratne materijalne i nematerijalne štete, koje su regulirane u poglavlju III ovog zakona. [...] Član 6. stav 2.
Kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. obračunava se u toku verifikacije ove vrste općih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 7.
Nakon izvršene verifikacije, opće obaveze iz člana 4. ovog zakona izmiruju se:
- isplatom u gotovini i
- emisijom obveznica.
Član 8.
(1) Dio općih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmirit će se isplatom u gotovini, i to:
[...] 5) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM.
Član 10.
(1) Emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršit će se pod sljedećim uvjetima: 1. rok dospijeća od 15 godina;
2. isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa. [...] Član 11.
Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom. Član 12.
Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat će se posebnim propisom.
Sudovi su obavezni dostavljati Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.
[...] Član 13.
Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 14.
(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivat će se emisijom obveznica pod sljedećim uvjetima:
1. rok dospijeća od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa.
Član 15.
(1) U smislu ovog zakona obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.
(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrši se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.
(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj. [...] (7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...] (9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadležnosti Republike Srpske. [...] Član 16.
(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platit će se iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.
(2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03 i 64/05).
V. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz «presuda» se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
16. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi on ostvario svoja prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).
17. Ustavni sud ističe da je neophodno usklađivanje domaće prakse u odnosu na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje).
18. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku a na osnovu pravosnažne presude, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
20. Apelanti smatraju da je zbog zakonske nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
21. Član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
22. U vezi sa navodima apelanata da su zbog uvođenja zakonskih modaliteta za izvršenje pravosnažnih presuda koje se odnose na ratnu štetu u Republici Srpskoj onemogućeni da ostvare izvršenje pravosnažnih presuda, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, do objavljivanja u „Službenom glasniku“ dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na praksu u sličnom predmetu u kojem je donio Odluku broj AP 1307/08, koja se odnosi na pitanje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka kojima su utvrđena ratna potraživanja u Federaciji BiH (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, do objavljivanja u «Službenom glasniku» dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio „da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije“. Pri tome je naglašeno da se takva obaveza ne može umanjiti činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud je, odlučujući o izvršenju pravosnažnih presuda koje se tiču ratne štete u Republici Srpskoj, konstatirao da su evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica, predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, plaćanje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitiranim obveznicama, ili isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka u gotovini. Ustavni sud je, također, zapazio da je, u skladu sa Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (“Službeni glasnik RS” br. 62/08, 113/08 i 94/09), predviđeno da se glavni dug i pripadajuće zatezne kamate moraju isplatiti u deset godišnjih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Međutim, Ustavni sud je zaključio da uprkos naporima Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Republika Srpska nije izvršila svoju pozitivnu obavezu, te osigurala izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. Ustavni sud je zaključio da je neprihvatljivo da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu općih obaveza, sada moraju čekati na izvršenje još niz godina. Ustavni sud je zaključio da se na takav način apelantima nameće „pretjeran teret“ koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojima je zaštićeno pravo na imovinu.
23. S obzirom na to da nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine nije bilo nikakvih promjena u zakonskim rješenjima koja se tiču izvršenja pravosnažnih presuda kojima je apelantima dosuđena naknada za „ratnu štetu”, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u potpunosti poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se oni u cijelosti odnose i na ovu odluku.
VII. Zaključak
24. Ustavni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović