Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1575/08 (V. P.)

Odluka donesena 09. 02. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekid postupka
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Stečaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1575/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 1575/08, rješavajući apelaciju Vukosava Protića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vukosava Protića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je prekinut Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-285/04 od 26. decembra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vukosav Protić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić-Grada podnio je 15. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povodom njegove tužbe od 27. aprila 1998. godine, kojom je pokrenuo radni spor protiv «Holding Čajavec» ZDP «Elektromehanika» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

2. Osnovni sud je Presudom broj Rs-122/98 od 28. maja 2004. godine u cjelini odbio apelantov tužbeni zahtjev da se poništi odluka o prestanku radnog odnosa, te da se tuženom naloži da ga vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao do prestanka radnog odnosa, kao i da mu nadoknadi plaće za relevantni period, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Apelant je na presudu Osnovnog suda 14. juna 2004. godine izjavio žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).

4. Okružni sud je Rješenjem broj Ž-285/04 od 26. decembra 2005. godine prekinuo postupak zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. U izreci rješenja je konstatovano da će se postupak nastaviti kada stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je u toku žalbenog postupka Rješenjem Osnovnog suda broj St. 19/04 od 17. februara 2005. godine nad tuženim otvoren stečajni postupak, da su rješenje i oglas o otvaranju stečajnog postupka objavljeni u «Službenom glasniku RS» broj 19/05 od 4. marta 2005. godine, pa je, u skladu sa članom 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03 i 74/05), te člana 212. stav 1. tačka 4. ranijeg Zakona o parničnom postupku, utvrđen prekid postupka. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv ovog rješenja dozvoljena žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske u roku od 15 dana od dana njegovog prijema.

5. Ustavni sud je 30. septembra 2010. godine od Okružnog suda zatražio da mu na uvid dostavi spis Osnovnog suda broj Rs-122/98, a u kojem je postupak prekinut Rješenjem Okružnog suda broj Ž-

285/04 zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim. Na temelju uvida u spis nije bilo moguće utvrditi kada je rješenje o prekidu postupka uručeno apelantu ili njegovom advokatu koji ga je zastupao u postupku pred redovnim sudovima. Na temelju uvida u spis utvrđeno je da apelant protiv rješenja o prekidu postupka nije ulagao žalbu u zakonom ostavljenom roku, kao i da nije podnosio prijedlog za nastavak postupka.

6. Apelant smatra da mu je u postupku koji je pokrenuo u povodu radnog spora i koji nije okončan ni nakon 11 godina povrijeđeno pravo na pravično suđenje garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi i da su mu povrijeđeni i pravo na rad i slobodu rada i ostvarivanje zarade za rad. Apelant smatra da neažurnost Okružnog suda predstavlja problem koji treba da rješava sistem «a ne da obični građani vječno iščekuju sud da postane ažuran i da rješava o njihovim pravima». Apelant smatra da su nepotrebnoj dužini postupka doprinijeli dvoje sudija Osnovnog suda, predsjednik Okružnog suda, kao i njegov advokat koji mu je Rješenje Okružnog suda broj Ž-285/04 od 26. decembra 2005. godine uručio tek 3. aprila 2008. godine, odnosno kad je već prošao rok za izjavljivanje žalbe na ovo rješenje.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, prije svega, ističe da u konkretnom slučaju, a na temelju uvida u spis, nije mogao utvrditi kada je apelantu, odnosno advokatu koji ga je zastupao u postupku pred redovnim sudovima, uručeno Rješenje Okružnog suda o prekidu predmetnog postupka broj Ž-285/04 od 26. decembra 2005. godine. S obzirom na to da apelant u apelaciji navodi da mu je ovo rješenje uručio njegov advokat 3. aprila 2008. godine, a da je apelacija podnesena 15. aprila 2008. godine, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog dužine trajanja postupka koji zbog odugovlačenja Okružnog suda u postupku odlučivanja o njegovoj žalbi do danas nije pravosnažno okončan već je prekinut donošenjem Rješenja broj Ž-285/04 od 26. decembra 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je u Odluci broj AP 377/06od 18. oktobra 2007. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) ispitivao navode o povredi prava na pravično suđenje zbog odugovlačenja Okružnog suda da odluči o žalbi u postupku u kojem je donijeto rješenje o prekidu postupka zbog otvaranja stečajnog postupka. U navedenoj odluci je zaključeno da donošenje rješenja o prekidu postupka u situaciji kada je za vrijeme trajanja žalbenog postupka otvoren stečajni postupak nad tužiocem, a koje je Okružni sud zasnovao na članu 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, dajući valjano obrazloženje u pogledu primjene materijalnog prava koje ne ostavlja utisak proizvoljnosti, ne predstavlja kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, u navedenoj odluci je konstatovano i da apelantovo nezadovoljstvo odlukom o prekidu postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije s obzirom na to da apelant nije naveo nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02).

11. S obzirom na to da je i u konkretnom slučaju Okružni sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne i precizne razloge u pogledu svojih stavova, te logično i uvjerljivo obrazloženje za primjenu materijalnog prava koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno, kao i da apelant ne navodi nikakve proceduralne greške niti ih Ustavni sud vidi u predmetnom spisu, Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 377/06 od 18. oktobra 2007. godine u cijelosti mogu primijeniti i na ovu odluku. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu obrazloženje u pogledu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su očigledno (prima facie) neosnovani i navodi o kršenju «prava na rad», odnosno «prava na slobodu rada i ostvarivanju zarade na radu», te da takve navode nije potrebno posebno ispitivati s obzirom na to da su ti navodi suštinski isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud dao obrazloženje u prethodnom dijelu odluke.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1575/08 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio