Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-946/10 (P.S.)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-946/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-946/10, rješavajući apelaciju P.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P.S. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 87 0 P 001452 10 Gž od 20. januara 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 P 001452 08 P od 10. decembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. P.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Đulića-Teslić, a kojeg zastupa Fuad Prnjavorac, advokat iz Tešnja, podnio je 15. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 87 0 P 001452 10 Gž od 20. januara 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 87 0 P 001452 08 P od 10. decembra 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 87 0 P 001452 08 P od 10. decembra 2009. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 87 0 P 001452 10 Gž od 20. januara 2010. godine, tužba kojom je apelant tražio da se utvrdi da ga je Luka Lukić (u daljnjem tekstu: tuženi) smetao u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnina, pobliže označenih u dispozitivu rješenja, na način da je krajem jula 2008. godine, na betonskom zidiću postavio betonske stubove sa metalnom pletenom ogradom i time mu onemogućio korištenje nekretnina, te da se uspostavi pređašnje posjedovno stanje pod prijetnjom novčane kazne i prinudnog izvršenja, je odbačena kao neblagovremena. Ujedno je apelant obavezan na naknadu troškova postupka tuženom u iznosu od 1.775,00 KM. Također je odbijen zahtjev tuženog za naknadu troškova odgovora na žalbu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je nakon provedenog dokaznog postupka (provođenje vještačenja od strane vještaka geodetske struke, saslušanja apelanta, tuženog i drugih svjedoka) utvrđeno da je postavljanje sporne betonske ograde izvršeno još u aprilu 2005. godine, što proizilazi i iz zapisnika Komunalne policije Teslić, broj 08-371-16-147-05 od 18. augusta 2005. godine, a budući da je apelant tužbu podnio 8. augusta 2008. godine, proizilazi da je tužba u smislu odredbe člana 77. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOSPO) podnesena istekom prekluzivnih rokova i to: subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za smetanje i učinioca, kao i objektivnog roka od jedne godine od nastalog smetanja. Shodno prethodno navedenom Okružni sud je odlučio kao u izreci presude primjenom člana 67. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.
3. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbu radi smetanja posjeda podnio neblagovremeno, nakon isteka zakonom propisanih prekluzivnih rokova predviđenih članom 77. ZOSPO i to subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za smetanje i učinioca, kao i objektivnog roka od jedne godine od nastalog smetanja, budući da je tužbu podnio 8. augusta 2008. godine a postavljanje sporne ograde kao smetanje apelantovog posjeda izvršeno još 2005. godine. Naime, da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove, odnosno blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović