Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-124/11 (R. K.)

Odluka donesena 22. 02. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-124/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 124/11, rješavajući apelaciju Ratka Kuprešaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ratka Kuprešaka podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001739 10 U od 30. novembra 2010. godine i rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite broj 16-03/3-534-1269/10 od 27.

septembra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ratko Kuprešak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Jezdimir Spasojević, advokat iz Bijeljine, podnio je 5. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 001739 10 U od 30. novembra 2010. godine i rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-03/3-534-1269/10 od 27. septembra 2010. godine i rješenja.

2. Ministarstvo je 27. septembra 2010. godine donijelo rješenje broj 16-03/3-534-1269/10 kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja prvostepenog organa Odjeljenja za boračku-invalidsku zaštitu opštine Bijeljine broj 02/7-534-12/10 od 12. avgusta 2010. godine, kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i prava na ličnu civilnu invalidninu.

3. Okružni sud je 30. novembra 2010. godine donio presudu broj 12 0 U 001739 10 U kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva broj 16-03/3-534- 1269/10 od 27. septembra 2010. godine.

4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je rješenjem prvostepenog organa od 12. avgusta 2010. godine odbijen apelantov zahtjev za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i utvrđivanja prava na civilnu ličnu invalidninu, sa obrazloženjem da je ranijim pravosnažnim rješenjem Ministarstva broj 05/5-534-2475/03 od 20. septembra 2005. godine pravosnažno odlučeno o apelantovom zahtjevu za priznavanje prava na civilnu ličnu invalidninu kao i statusa civilne žrtve rata, kojim rješenjem je takav apelantov zahtjev tada i odbijen kao neosnovan. Odlučujući po žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja nadležni drugostepeni organ je žalbu odbio kao neosnovanu iz istih razloga, te je pored navedenog utvrdio da je odredbom člana 34. Zakona o zaštiti civilnih žrtava („Službeni glasnik RS“ broj 24/10-Prečišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Zakon) propisano da lice koje je zakasnilo sa zahtjevom za priznavanje prava po odredbama člana 33. stav 1, 3. i 4. zahtijev može podnijeti do 31. decembra 2007. godine. Drugostepeni organ je našao da je apelant podnio ponovni zahtjev 5. avgusta 2010. godine, pa je takav zahtjev s obzirom na navedene odredbe i neblagovremen. Najzad, Okružni sud je naveo da nije prihvatljiva apelantova tvrdnja da ga zakonski rok od 31. decembra 2007. godine ne obavezuje, jer nije bio u Republici Srpskoj u vrijeme stupanja na snagu i objavljivanja pomenutog Zakona. Naime, Okružni sud je naglasio da ovakvo tumačenje naprijed navedene zakonske odredbe je pogrešno, jer se objavljivanjem ovog Zakona u Službenom glasniku Republike Srpske podrazumijeva da sva lica imaju mogućnost da se upoznaju sa zakonskim tekstom.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža, da je u postupku pred organima uprave i Okružnim sudom apelant tražio da mu se prizna svojstvo civilne žrtve rata i utvrdi pravo na civilnu ličnu invalidninu. Organi uprave, kao i Okružni sud su utvrdili da je apelant ponovni zahtjev podnio neblagovremeno, odnosno 5. avgusta 2010. godine, a da je odredbom člana 34. Zakona propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava na status civilnih žrtava rata 31. decembar 2007. godine.

9. Dakle, nadležni organ uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i utvrđenje prava na civilnu ličnu invalidninu, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i utvrđenje prava na civilnu ličnu invalidninu, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva, nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-124/11 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio