Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-125/11 (M. K.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-125/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 125/11, rješavajući apelaciju Mioljke Kuprešak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mioljke Kuprešak podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001738 10 U od 29. novembra 2010. godine i rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite broj 16-03/3-534-1271/10 od 27.
oktobra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mioljka Kuprešak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, kojeg zastupa Jezdimir Spasojević, advokat iz Bijeljine, podnijela je 5. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud)broj 12 0 U 001738 10 U od 29. novembra 2010. godine i rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-03/3-534- 1271/10 od 27. oktobra 2010. godine
2. Ministarstvo je 27. oktobra 2010. godine donijelo rješenje broj 16-03/3-534-1271/10 kojim je odbijena kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv zaključka prvostepenog organa Odjeljenja za boračku-invalidsku zaštitu opštine Bijeljine broj 02/7-534-11/10 od 11. avgusta 2010. godine kojim je odbačen kao neosnovan apelanticin zahtjev za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i prava na ličnu civilnu invalidninu.
3. Okružni sud je 29. novembra 2010. godine donio presudu broj 12 0 U 001738 10 U kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva broj 16-03/3-534- 1271/10 od 27. oktobra 2010. godine.
4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je zaključkom prvostepenog organa od 11. avgusta 2010. godine odbačen apelanticin zahtjev za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i utvrđivanja prava na civilnu ličnu invalidninu po osnovu ranjavanja zadobijenog 6. novembra 1992. godine, sa obrazloženjem da je apelantica neblagovremeno podnijela zahtjev u smislu člana 33. stav
1. Zakona o zaštiti civilnih žrtava („Službeni glasnik RS“ broj 24/2010; u daljnjem tekstu: Zakon). Odlučujući po žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog zaključka nadležni drugostepeni organ je žalbu odbio kao neosnovanu i u cijelosti potvrdio akt prvostepenog organa. Okružni sud je naveo da je odredbom člana 33. stav 1. Zakona propisano da se zahtjev za priznavanje prava po osnovu oštećenja organizma može podnijeti u roku od 5 godina od dana kada je lice zadobilo oštećenje, odnosno od dana prestanka ikolnosti pod kojima je oštećenje nastalo. Takođe, Okružni sud je naglasio da je odredbom člana 34. Zakona propisano da lice koje je zakasnilo sa zahtjevom za priznavanje prava po osnovama iz člana 33. stav 1, 3. i 4. zahtijev može podnijeti do 31. decembra 2007. godine. Okružni sud je istakao da je apelantica podnijela neblagovremen zahtjev, jer je isti podnijela 5. avgusta 2010. godine, a pored toga već u ranijem postupku pred Ministarstvom je pravosnažno odlučivano o apelanticinom zahtjevu i njenom pravu na priznavanje prava kao civilne žrtve rata, kada je iz istih razloga odbijen kao neblagovremen apelanticin zahtjev. Najzad, Okružni sud je naveo da nije prihvatljiva apelanticina tvrdnja da u periodu donošenja naprijed navedenog zakosnkog propisa je bila u inostranstvu na liječenju i boravila kod porodice, s obzirom na činjenicu da navedeni Zakon objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, kao javnom glasilu u okviru kojih se objavljuju zakonski propisi.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža, da je u postupku pred organima uprave i Okružnim sudom apelantica tražila da joj se prizna svojstvo civilne žrtve rata i utvrdi pravo na civilnu ličnu invalidninu. Organi uprave, kao i Okružni sud su utvrdili da je apelantica zahtjev podnijela neblagovremeno, odnosno 5. avgusta 2010. godine, a da je odredbom člana 34. Zakona propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava na status civilnih žrtava rata 31. decembar 2007. godine.
9. Dakle, nadležni organ uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i utvrđenje prava na civilnu ličnu invalidninu, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelantice na priznavanje svojstva civilne žrtve rata i utvrđenje prava na civilnu ličnu invalidninu, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za priznavanje svojstva civilne žrtve rata i utvrđenje prava na civilnu ličnu invalidninu, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva, nije efektivno iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP- 1310/06 od 15. februara 2007. godine).
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović