Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2115/09 (E. H.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2115/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 2115/09 rješavajući apelaciju Ediba Hasanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ediba Hasića podnesena zbog navodne povrede odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine iz člana II/1.11, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ediba Hasanića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 045051 09 Gž od 21. maja 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 045051 07 P od 13. februara 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Edib Hasanić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Maglaja, kojeg zastupa Enis Muhamedović, advokat iz Žepča, podnio je 2. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 045051 09 Gž od 21. maja 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 045051 07 P od 13. februara 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 045051 07 P od 13. februara 2008. godine obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime naknade za neisplaćene plate za februar i mart 2001. godine i regres za godišnji odmor za period od 1999. godine do 2002. godine, sve sa zakonskim zateznim kamatama, isplati iznose pobliže opisane u dispozitivu presude uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 045051 09 Gž od 21. maja 2009. godine uvažena je žalba tužene, prvostepena presuda je preinačena i tužbeni zahtjev apelanta da se tužena obaveže da mu isplati na ime plaća i regresa za godišnji odmor iznose precizirane dispozitivom navedene presude, sve sa zakonskim zateznim kamatama i uz isplatu troškova parničnog postupka je odbijen.
4. Apelant je Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 8. jula 2009. godine izjavio reviziju, a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelant smatra mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravo na imovinu, utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant takođe navodi da su mu navedenim presudama povrijeđena ljudska prava iz člana II/1.11, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 1. i 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 1. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (1) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje; (14) apelacija je preuranjena; Dopustivost u odnosu na navodnu povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
7. U dijelu apelacije u kojem apelant navodi povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine iz člana II/1.11 Ustavni sud podsjeća da nije nadležan za odlučivanje o tim apelacionim navodima, jer isti, u smislu člana VI/.3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreću pitanja «koja su sadržana u ovom ustavu». (Odluka o dopustivosti broj AP-1006/06 od 13. decembra 2007. godine, , stav 10.dostupna na www.ustavnisud.ba )
Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 045051 09 Gž od 21. maja 2009. godine
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, te ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović