Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-226/11 (E. P. i S. D.)

Odluka donesena 22. 02. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-226/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-226/11, rješavajući apelaciju Esada Pajića i Senada Džinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Pajića i Senada Džinića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 Rs 007309 08 Rsz od 29. septembra 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Pajić i Senad Džinić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnijeli su 17. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 Rs 007309 08 Rsz od 29. septembra 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj Pr-1551/05 od 25. aprila 2008. godine, obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu Esadu Pajiću, na ime neisplaćenih plaća za mjesec februar i mart 2001. godine isplati ukupan iznos od 1.752,00 KM, na ime regresa za 1999. godinu iznos od 375,00 KM, za 2000. godinu iznos od 406,06 KM, za 2001. godinu iznos od 613,20 KM i za 2002. godinu iznos od 400,00 KM. Apelantu Senadu Džiniću na ime neisplaćenih plaća za mjesec februar i mart 2001. godine iznos od 1.303,00 KM, na ime regresa za 2000. godinu iznos od 408,44 KM, za 2001 godinu iznos od 461,30 KM i za 2002. godinu iznos od 400,00 KM., sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe, 4. jula 2005. godine pa do isplate, kao i da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu do 1.769,04 KM, u roku od 15 dana.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 09 0 Rs 007309 08 Rsz od 29. septembra 2010. godine, žalba tužene je uvažena na način da je tužbeni zahtjev apelanata u cjelosti odbijen kao neosnovan.

4. Prema stanju spisa proizilazi da su apelanti protiv presude Kantonalnog suda, broj 09 0 Rs 007309 08 Rsz od 29. septembra 2010. godine, izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) a pri tome nisu, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestili Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao i načelo vladavine prava.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Član 237.

(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

(2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.

(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-226/11 (E. P. i S. D.) | Sudska praksa | Aktio