Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-247/10 (R. G.)

Odluka donesena 22. 02. 2011.

  • Delegiranje suda
  • Nadležnost suda
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-247/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-247/10, rješavajući apelaciju Rajka Grahovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Grahovca podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Kr-09-000 057 od 10. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Grahovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Ranko Trivić, advokat iz Kozarske Dubice, podnio je 16. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kr-09-000 057 od 10. decembra 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 19. oktobra 2010. godine.

2. Protiv apelanta je pokrenut krivični postupak pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 77 0 K 001140 08 K, zbog krivičnog djela šumske krađe iz člana 430. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), na osnovu potvrđene optužnice Okružnog tužilaštva Banja Luka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), broj KT-51/07 od 11. decembra 2007. godine. Apelant je 24. novembra 2009. godine podnio Vrhovnom sudu prijedlog za prenošenje vođenja postupka na drugi stvarno nadležan sud, koji je rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Kr-09-000 057 od 10. decembra 2009. godine, odbijen kao neosnovan.

3. Apelant je istim prijedlogom za prenošenje vođenja postupka u konkretnom slučaju, zatražio i da se odredi drugi stvarno nadležni sud i u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom, pod brojem 77 0 K 01371 08 K, zbog krivičnog djela otuđenja tuđe stvari iz člana 249. stav 1. KZ RS, koji prijedlog je, posebnim rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Kr-09-000 058 d 10. decembra 2009. godine, također odbijen kao neosnovan.

4. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda, broj 118-0-Kr-09-000 057 od 10. decembra 2009. godine, sud je konstatovao da apelantov prijedlog za prenošenje vođenja postupka na drugi stvarno nadležan sud nije osnovan, ni u dijelu koji se odnosi na prigovor apelanta na rad sudske policije u realizaciji naredbe za njegovo privođenje, koju je izdao prvostepeni sud u skladu sa odredbom člana 182. stav 1. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), s obzirom da apelant nije došao na pretres zakazan 10. septembra 2009. godine, a svoj izostanak nije opravdao, kao ni u dijelu koji se odnosi na prigovore apelanta na procesne odluke predsjednika pretresnog vijeća pri upravljanju postupkom, odnosno osporavanje potrebe izdavanja naredbe za dovođenje apelanta kao optuženog, sa tvrdnjom apelanta da se na sve pozive suda redovno odazvao. Vrhovni sud je na osnovu člana 33. stav

2. ZKP, odlučio kao u izreci rješenja.

5. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Vrhovnog suda, broj 118-0-Kr-09-000 057 od 10. decembra 2009. godine, koje je doneseno u okviru krivičnog postupka u kojem je sud ispitivao postoje li zakonski uvjeti za delegaciju stvarne nadležnosti. Naime, apelant je podnio prijedlog Vrhovnom sudu da za vođenje konkretnog krivičnog postupka odredi drugi stvarno nadležan sud. Osporenim rješenjem odbijen je prijedlog apelanta za prenošenje vođenja postupka na drugi stvarno nadležan sud, jer za to ne postoje opravdani razlozi, kako je sud obrazložio u pobijanom rješenju.

8. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za delegaciju stvarne nadležnosti predstavljao postupak u kojem je „utvrđivana osnovanost krivične optužbe“ protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za delegaciju stvarne nadležnosti. Ustavni sud naglašava da će nakon odbijanja prijedloga za delegaciju stvarne nadležnosti biti nastavljen krivični postupak pred Osnovnim sudom u Prijedoru, te će u takvom postupku apelant moći aktivno učestvovati i braniti svoje stavove zaštićene garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o prijedlogu za delegaciju stvarne nadležnosti nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.

10. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-247/10 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio