Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2470/08 (D. M.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2470/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 2470/08, rješavajući apelaciju Duška Mrđe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duška Mrđe podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Ž-000 216 od 26. juna 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Duško Mrđa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Slavica Bajić advokat iz Prijedora, podnio je 7. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-000 216 od 26. juna 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-24/05 od 26. februara 2007. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim traži da se poništi kao nezakonita odluka «Mittal» Rudnici Prijedor (u daljnjem tekstu:tužena) o otkazu ugovora o radu i rješenje o prestanku radnog odnosa, sve pobliže precizirano u izreci presude, te da se slijedom toga obaveže tužena da apelanta vrati na poslove i zadatke koji odgovoraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te da apelantu isplati izgubljenu zaradu za period od 8. januara 2005. godine do 25. oktobra 2006. godine. Ujedno obavezan je tuženi da apelantu na ime razlike plaća za period od 2. novembra 2004. godine do 8. janura 2005. godine isplati iznos od 329,58 KM sa zakonskom zateznom kamatom na način pobliže preciziran u izreci presude, izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, te da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 KM, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva u pogledu neisplaćenih plaća, naknade na ime regresa, ogrijeva i zimnice, kao i dijelu zahtjeva za uplatu doprinosa nadležnom Fondu PIO, kao i sa viškom tužbenog zahtjeva za naknadom troškova spora apelant odbijen. Ujedno odbačena je apelantova tužba u dijelu zahtjeva za isplatu neisplaćenih plaća, naknade na ime regresa za godišnji odmor, ogrijeva i zimnice za period od 1. januara 1994. godine do 16. februara 2004. godine kao neblagovremena. O eventualnom zahtjevu koji se odnosi na isplatu razlike otpremenine u iznosu od 624,93 KM odlučeno je da će sud o ovome naknadno odlučiti po pravosnažnosti odluke o primarnom zahtjevu.
3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepene presude Okružni sud je donio presudu, broj 011-0-Ž-07-000 216 od 26. juna 2008. godine kojom je žalbu djelimično uvažio i prvostpenu presudu ukinuo u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženog o otkazu ugovora o radu i rješenja o prestanku radnog odnosa i za vraćanje na posao, u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade za period od otkaza ugovora o radu do 25. oktobra 2006. godine, u dijelu kojim je o zahtjevu za isplatu razlike otpremnine odlučeno da će se raspravljati po provosnažnosti odluke o primarnom zahtjevu i troškovima postupka i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Stavom 2. iste presude žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je tuženi obavezan da apelantu na ime razlike plaće za period naznačen u izreci isplati iznos od 329,58 sa zakonskom zateznom kamatom na način preciziran u izreci presude, da izvrši uplatu doprinosa za PIO kao i dijelu kojim se odbacuje tužba za isplatu neisplaćenih plaća, naknada na ime regresa, ogrijeva i zimnice za period naznačen u izreci. Istom presudom žalba apelanta je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke kojom je sa viškom zahtjeva apelant odbijen u pogledu neisplaćenih plaća, naknade na ime regresa, ogrijeva i zimnice za period od 16. februara 2004. godine do 8. januara 2005. godine, kao i u dijelu zahtjeva za uplatu doprinosa nadležnom Fondu PIO na način da je tuženi obavezan da apelantu na ime razlike plaće za period od 16. avgusta 2004. godine do 18. novembra 2004. godine isplati iznos od 439,94 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je tuženi obavezan da na navedeni iznos uplati doprinose na ime apelanta kod nadležnog Fonda PIO dok je u preostalom dijelu žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Prema stanju spisa apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-000 216 od 26. juna 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
5. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da su, ponovni postupak pred Općinskim sudom u dijelu u kojem je ukinuta prvostepena presuda kao i postupak po izjavljenoj reviziji, okončani.
6. Apelant se žali da je osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku i pred Osnovnim sudom i Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović