Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2740/08 (M. M.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu mirovinu vojnih osiguranika vojske Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika vojske Federacije Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2740/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 2740/08, rješavajući apelaciju Medžida Mahalbašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Medžida Mahalbašića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U- 1654/05 od 15. maja 2008. godine i rješenja Federalnog ministarstva odbrane broj 04-34-2-4558/05 od 20. aprila 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Medžid Mahalbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Dževad Halep, advokat iz Tešnja, podnio je 9. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-1654/05 od 15. maja 2008. godine i rješenja Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-34-2-4558/05 od 20. aprila 2005. godine.
2. Ministarstvo je 20. aprila 2005. godine donijelo rješenje broj 04-34-2-4558/05 kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za zaključenje sporazuma o uvjetima penzionisanja po Uredbi o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 18/04, 27/04 i 47/04; u daljnjem tekstu: Uredba). Rješenjem je odlučeno da će spis predmeta po zahtjevu apelanta za ostvarivanje prava na penziju po Uredbi biti proslijeđen Federalnom zavodu za penzijsko i inavlidsko osiguranje Mostar.
3. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da odredbe Uredbe ne mogu biti primjenjene u konkretnoj stvari, jer je uvidom u apelantov zahtjev utvrđeno da je dokumentacija za penzionisanje dostavljena neblagovremeno, odnosno 15. februara 2005. godine, a da se odredbe Uredbe primjenjuju do 31. decembra 2004. godine.
4. Presudom Kantonalnog suda broj U-1654/05 od 15. maja 2008. godine odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva.
5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je osporeno rješenje doneseno na pravilan i zakonit način. Kantonalni sud je istakao da iz podataka upravnog spisa proizilazi da je apelant 15. februara 2005. godine podnio zahtjev za zaključenje sporazuma iz člana 9. Uredbe. Kantonalni sud je naglasio da je odredbom člana 1.Uredbe propisano da se Uredbom privremeno uređuje pravo na starosnu penziju za vojne osiguranike Vojske FBIH do završetka procesa racionalizacije i smanjenja Vojske F BiH i Ministarstva za 2004. godinu, a najkasnije do 31. decembra 2004. godine. Imajući u vidu naprijed navedenu odredbu Uredbe, Kantonalni sud je zaključio da apelantov zahtjev za zaključenje sporazuma u smislu člana 9. Uredbe nije podnijet blagovremeno, a što je pravilno uočilo i riješilo Ministarstvo svojim aktima.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Ministarstva od 20. aprila 2005. godine kojim je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za zaključenje sporazuma o uvjetima penzionisanja po Uredbi i presudu Kantonalnog suda od 15. maja 2008. godine kojom je odbijena njegova tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Ustavni sud upućuje na odredbe Uredbe, a koja je temeljni propis na osnovu kojeg se može pokrenuti postupak za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske FBiH. Naime, odredbom člana 1. Uredbe propisano je da se pravo na starosnu penziju po odrebama Uredbe moglo ostvariti do 31. decembra 2004. godine. Budući da je apelant propustio zahtjev podnijeti u propisanom roku, u postupku po njegovom zahtjevu se nije odlučivalo o meritumu njegovog zahtjeva, odnosno o pravu apelanta na starosnu penziju, nego je odlučivano isključivo o formalnom pitanju, odnosno o blagovremenosti apelantovog zahtjeva.
10. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelant se morao blagovremeno obratiti organu nadležnom za rješavanje njegovog zahtjeva. Propust apelanta da tako postupi je imao za posljedicu da su se i upravni organ i Kantonalni sud u upravnom sporu bavili isključivo procesnim pretpostavkama za rješavanje njegovog zahtjeva. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović