Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2829/08 (B. Đ.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2829/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 2829/08, rješavajući apelaciju Bože Đakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bože Đakovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Pvl-07-000 005 od 21. aprila 2008. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 0110-Pžp-07-000 733 od 9. oktobra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 072-0-Pr-05-006291-2 od 10. maja 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bože Đakovića podnesena protiv podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Pžp-08-000 600 od 1. septembra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 072-0-Pr-05-006291-2 od 22. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Božo Đaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 17. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pžp-08-000 600 od 1. septembra 2008. godine, rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 072-0-Pr-05-006291-2 od 22. aprila 2008. godine, rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Pvl-07-000 005 od 21. aprila 2008. godine, rješenja Okružnog suda broj 0110-Pžp-07-000 733 od 9. oktobra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda broj 072-0-Pr-05-006291-2 od 10. maja 2007. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 072-0-Pr-05-006291-2 od 10. maja 2007. godine između ostalih okrivljenih, apelant je oglašeni krivim za prekršaj iz člana 9. i 5. Zakona o javnom redu i miru i kažnjen za prekršaj iz stava1. novčanom kaznom u iznosu od 70,00 KM, za prekršaj iz stava 2. novčanom kaznom u iznosu od 180,00 KM, pa mu je na osnovu člana 32. Zakona o prekršajima izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 250,00 KM. Apelant je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 KM.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 0110-Pžp-07-000 733 od 9. oktobra 2007. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Pvl-07-000 005 od 21. aprila 2008. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 0110-Pžp-07-000 733 od 9. oktobra 2007. godine.
5. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da Zakon o prekršajima ne poznaje reviziju kao vanredni ili redovni pravni lijek. Vrhovni sud je istakao da je „odredbom člana 85. stav 3. Zakona o prekršajima propisana mogućnost rješavanja po vanrednom pravnom lijeku, zahtjevu za vanredno preispitivanje, koji je bio predviđen ranijim Zakonom o prekršajima“. Vrhovni sud je naglasio da se navedeno primjenjuje samo u slučaju „da je ovaj pravni lijek podnesen, ili da je tekao rok za njegovo podnošenje, prije 1. septembra 2006. godine, kao dana kada je počela primjena novog Zakona o prekršajima“.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 072-0-Pr-05-006291-2 od 22. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pžp-08-000 600 od 1. septembra 2008. godine, apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka „na rješenje broj 072-0-Pr-05-006291“ je odbačen, jer nema zakonskih uslova za pnavljanje postupka.
7. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da član 73. stav 1. tačka d) Zakona o prekršajima predviđa podnošenje zahtjeva za ponavljanje prekršajnog postupka kada se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku. Takođe, Okružni sud je naveo da nove činjenice i novi dokazi moraju biti novi po svojoj suštini, sadržaju i značaju, a ne oni koji su izneseni i koji su od strane suda već ocjenjivani u ranijem postupku, s tim da se otklanjanje procesnih nedostataka ne smatra novom činjenicom. Kako apelant u zahtjevu za ponavljanje postupka, kao i u žalbi protiv rješenja kojim je zahtjev odbačen, navodi činjenicu koja se ne smatra novom, a koja se svakako ne smatra dokazom, ovaj sud smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je zahtjev za ponavljanje postupka odbacio, zbog čega je apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
8. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
A)protek roka
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
11. Apelant je protiv rješenja Okružnog suda broj 0110-Pžp-07-000 733 od 9. oktobra 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda 118-0-Pvl-07-000 005 od 21. aprila 2008. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda.
12. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno osporeno rješenje Okružnog suda, budući da je Vrhovni sud 21. aprila 2008. godine donio rješenje 118-0-Pvl-07-000 005 kojim je odbačena revizija apelanta, pa se podrazumjeva da je osporeno rješenje Okružnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. septembra 2008. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda. B)ratione materiae
13. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluku koje je donesena u postupku u kojem je Okružni sud odlučivao o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda kojim je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog rješenjem Okružnog suda broj 0110-Pžp-07-000 733 od 9. oktobra 2007. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta».
14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku, koji je okončan pobijanim rješenjem Okružnog suda, broj 0110-Pžp-07-000 733 od 9. oktobra 2007. godine nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta s kojom se pod određenim uslovima izjednačava odlučivanje o prekršajnoj odgovnosti, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović