Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-286/11 (Federalni zavod za mirovinsko/penzisko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalna administrativna služba Sarajevo)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-286/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 286/11, rješavajući apelaciju Federalnog zavoda za mirovinsko/penzisko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalna administrativna služba Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Federalnog zavoda za mirovinsko/penzisko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalna administrativna služba Sarajevo, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092576 10 Gž od 3.
novembra 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092576 06 P od 7. januara 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 092576 06 P od 18. decembra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Federalni zavod za mirovinsko/penzisko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalna administrativna služba Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik direktorica Jasmina Hasanbegović, podnio je 21. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 092576 10 Gž od 3. novembra 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 092576 06 P od 7. januara 2010. godine i presude Općinskog suda broj 65 0 P 092576 06 P od 18. decembra 2009. godine. Također, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 092576 10 Gž i Općinskog suda broj 65 0 P 092576 06 P, do okončanja postupka o apelaciji.
2. Općinski sud je donio presudu broj 65 0 P 092576 06 P od 18. decembra 2009. godine, kojom je obavezao apelanta da tužiteljima isplati novčane iznose pobliže označene u izreci presude, a koji predstavljaju razliku visine penzije koju apelanti primaju i visine penzije koju bi trebali primati pojedinačno i to za period od 11. maja 2003. godine do 30. septembra 2009. godine sa zateznim kamatama na navedene iznose, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.886,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 092576 06 P od 7. januara 2010. godine, izvršena je ispravka u izreci presude Općinskog suda broj 65 0 P 092576 06 P od 18. decembra 2009. godine, u dijelu odluke u pogledu dosuđene visine iznosa novčane naknade i u pogledu dosuđenog iznosa visine kamata na način kako je to precizirano u izreci rješenja.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 092576 10 Gž od 3. novembra 2010. godine, žalba tužitelja i žalba apelanta su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđena.
5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj revizijiokončan.
6. Apelant smatra da mu je sporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dsaljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;“
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji koju je apelant izjavio protiv navedene presude Kantonalnog suda.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u predmetu apelanta, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović