Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2870/08 (H. N., M. B., A. Č., H. D.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2870/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-2870/08, rješavajući apelaciju Hilme Novalića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hilme Novalića, Munevere Baručija, Azre Čančar, Hatidže Dedić, Safete Elmazović, Ize Gadžuna, Ferida Hačimića, Fatime Hadžimahmutović, Hanke Hasanbegović, Aide Kraković, Fikreta Nikšića, Mirsade Oruč, Maide Pihure, Sulejmana Šahmana, Nermine Šantić, Raseme Sarić, Melihe Šarkić, Melise Šehić, Fatime Sredojević, Amire Suljčić, Emire Tatarević i Zorana Todorovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000566 od 27. maja 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-06-001581 od 1. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hilmo Novalić, Munevera Baručija, Azra Čančar, Hatidža Dedić, Safeta Elmazović, Izo Gadžun, Ferid Hačimić, Fatima Hadžimahmutović, Hanka Hasanbegović, Aida Kraković, Fikret Nikšić, Mirsada Oruč, Maida Pihura, Sulejman Šahman, Nermina Šantić, Rasema Sarić, Meliha Šarkić, Melisa Šehić, Fatima Sredojević, Amira Suljčić, Emira Tatarević i Zoran Todorović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa Nermina Pivić, advokat iz Zenice, podnijeli su 21. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000566 od 27. maja 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-06-001581 od 1. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-429/05 od 21. jula 2006. godine, obavezana je JU Osnovna škola ''Meša Selimović'' Zenica (u daljnjem tekstu: tužena) da isplati apelantima na ime neisplaćenih plaća, toplog obroka i regresa, novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, od dana dospjelosti do isplate na način preciziran izrekom presude. Ujedno je tužena obavezana apelantima naknaditi i troškove postupka u iznosu od 3.050,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi tužene i Zeničko dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: umješač na strani tužene), Kantonalni sud je presudom, broj 004-0-Gž-06-001581 od 1. decembra 2006. godine, preinačio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na kamate, tako da se kamata računa od dana podnošenja tužbe odnosno 28. marta 2005. godine na dospjela potraživanja do podnošenja tužbe, dok na preostalo novačno potraživanje počev od 12. juna 2006. godine, kao dana preinačenja tužbe, na način preciziran izrekom presude. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je presudu broj 070-0-Rev-07-000566 od 27. maja 2008. godine, kojom je revizija apelanata odbačena, a revizija tužene i umješača na strani tužene odbijena, odnosno odbačena. U obrazloženju navedene presude između ostalog, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Kako se u konkretnom slučaju revizijom koju su izjavili apelanti pobija samo kamata koja ne predstavlja glavni zahtjev, nego sporedno potraživanje, to ista nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tužene nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-
000566 od 27. maja 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-
001581 od 1. decembra 2006. godine.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu advokatu apelanata 5. januara 2007. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001581 od 1. decembra 2006. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. septembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović