Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5504/10 (M. P.)

Odluka donesena 22. 02. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5504/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5504/10, rješavajući apelaciju M. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. P. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 15 0 P 000349 10 Gvl od 5. oktobra 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) Trebinja, podnijela je 7. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 15 0 P 000349 10 Gvl od 5. oktobra 2010. godine.

2. Prema stanju spisa presudom na temelju priznanja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 095-0-P-08-000 072 od 24. novembra 2008. godine apelantica je obavezana da firmi DOO «Bajat» iz Trebinja (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati iznos od 75.674,67 KM na ime duga za izvođenje građevinskih i građevinsko-zanatskih radova po ugovoru o građenju od 28. februara 2007. godine zaključenog između apelantice i tužutelja.

3. Osporenim rješenjem Okružnog suda, broj 15 0 P 000349 10 Gvl od 5. oktobra 2010. godine odbijen je prijedlog apelantice za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj 095-0-P-08-000 072 od 24. novembra 2008. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da apelantica svoj prijedlog temelji na odredbi člana 255. tačka 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da se postupak koji je pravosnažno okonačan odlukom suda može ponoviti prijedlogu stranke ako, pored ostalog, punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ukoliko vođenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. U vezi sa navedenim Okružni sud je istakao da se u spisu predmeta nalazi punomoć od 18. avgusta 2008. godine kojom je apelantica ovlastila Momu Turanjanina i Dragana Škuletića, advokate iz Trebinja, da je zastupaju, a u samoj punomoći su bliže određena ovlaštenja punomoćnika. Uvidom u sadržaj punomoći Okružni sud je utvrdio da je apelantica punomoćnicima dala izričito ovlaštenje da mogu i da priznaju tužbeni zahtjev, pa su na taj način punomoćnici imali potrebno ovlaštenje i za priznanje tužbenog zahtjeva.. Okružni sud je na temelju uvida u zapisnik sa glavne rasprave utvrdio da je apelantica lično prisustvovala raspravi, te da je ona lično i priznala tužbeni zahtjev, bez obzira što je na raspravi prisustvovao njen punomoćnik, a sve u skladu sa odredbom člana 300. stav 1. ZPP-a.

4. Apelantica se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Apelantica u predmetnom slučaju osporava rješenje Okružnog suda, broj 15 0 P 000349 10 Gvl od 5. oktobra 2010. godine kojim je odbijen njen prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj 095-0-P-08-000 072 od 24. novembra 2008. godine.

7. U vezi sa gore navedenim, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) proizilazi da molba za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne pretstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i dok njihov rezultat ne bude ponovno otvaranje postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).

8. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima se ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1987. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome u postupku povodom zahtjeva za obnovu postupka se ne utvrđuju ni građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje. Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. S obzirom na navedeno i činjenicu da je Okružni sud odbio prijedlog apelantice zbog nepostajanja zakonskih razloga za obnovu pravosnažno okončanog postupka, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osporenim rješenjem nije odlučivalo ni o apelanticinom pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navedenu povredu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5504/10 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio