Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5594/10 (S. S.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Državni službenik
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5594/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5594/10, rješavajući apelaciju Snježana Sokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježana Sokića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Iž-65/10 od 11. oktobra 2010. godine i odluke Centralne izborne komisije, broj 06-
1-07-1-3159/10 od 21. septembra 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Snježan Sokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šekovića, kojeg zastupa Goran Nešković, advokat iz Doboja, podnio je 13. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Iž-65/10 od 11. oktobra 2010. godine i odluke Centralne izborne komisije (u daljnjem tekstu: CIK), broj 06-1-07-1-3159/10 od 21. septembra 2010. godine.
2. Odlukom CIK, broj 06-1-07-1-3159/10 od 21. septembra 2010. godine utvrđeno je da je postupak opoziva načelnika opštine Šekovići proveden u skladu sa zakonom, te da mandat načelnika opštine Šekovići, apelantu, prestaje sa danom pravosnažnosti ove odluke. U obrazloženju odluke je, između ostalog, navedeno da je CIK uvidom u dokumentaciju Komisije o izlaznosti i rezultatima opoziva od 8. avgusta 2010. godine, konstatovao da je, od ukupno 7.046 birača upisanih u izvod CIK za opštinu Šeković, glasalo 4.731 ili 67% birača od kojih se 51,57% izjasnilo «za» opoziv načelnika, dok se 47,17% birača izjasnilo «protiv» opoziva, te da je 1,25% glasačkih listića proglašeno nevažećim, a 79 glasačkih listaća nepotvrđenim. Shodno navedenom i činjenici da se «za» opoziv izjasnilo 208 birača više u odnosu na izjašnjenje «protiv» opoziva, CIK je zaključio da je apelant opozvan sa funkcije načelnika opštine Šekovići.
3. Protiv gore citirane odluke CIK apelant je podnio žalbu Sudu BiH koji je rješenjem, broj Iž-
65/10 od 11. oktobra 2010. godine žalbu kao neosnovanu odbio. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je sud nakon što je preisipitao osporenu odluku i uvidom u kompletan spis ovog predmeta utvrdio da je CIK donio osporenu odluku, u skladu sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. od 23/01 do 32/10; u daljnjem tekstu: Izborni zakon BiH), te Izbornim zakonom Republike Srpske (»Službeni glasnik Republike Srpske», br. 34/02, 24/04 i 19/05; u daljnjem tekstu: Izborni zakon RS). Sud BiH je ocijenio da su provedenom postupku ispoštovana osnovna izborna načela propisana odredbom člana 1.5. stav 2. i 20.8 stav 5. Izbornog zakona BiH koja se odnose na regularnost glasanja putem pošte, te da je pravilna i zakonita ožalbena odluka CIK kojom je utvrđeno da je postupak opoziva načelnika opštine Šekovići proveden u skladu sa zakonom, da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo i da je CIK primijenio i ispoštovao relevantne odredbe propisa.
4. Iako je apelant u navodima apelacije istakao da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na zabranu ropstva i prinudnog rada iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, kom pravu odgovara član 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) Ustavni sud iz navoda apelacije zapaža da se apelant zapravo žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prestao manadat načelnika opštine Šekovići, a da mu nije data mogućnost da se izjasni, iako je na tome u više navrata insistirao. Apelant još navodi da je na izborima 2008. godine na legalan način izabran za načelnika, da je bez njegovog učešća proveden postupak opoziva, da je na sve to ukazao u žalbi Sudu BiH, a da se sud na njegove žalbene navode nije ni osvrnuo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenom presudom Suda BiH, kojom je odbijena njegova tužba protiv odluke CIK-a, dakle u sporu proizašlom iz izbornog procesa, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
7. Ustavni sud je, u predmetu AP-2418/06, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava po kojoj izborni sporovi koji se odnose na izabrane zvaničnike izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije (Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI).
8. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-2418/06 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud je zaključio da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Evropske konvencije, a član II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su navodi apelanta inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović