Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-572/09 (P. M.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-572/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 572/09 , rješavajući apelaciju Piotra Migdaleka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Piotra Migdaleka podnesena radi neizvršenja rješenja Općinskog suda u Mostaru broj Ip 154/05 od 31. maja 2005. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Piotr Migdalek (u daljnjem tekstu: apelant) iz Poljske, podnio je 17. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip 154/05 od 31. maja 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj PS-13/02 Č od 26. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Pž-7/05 od 1. aprila 2005. godine obavezana je tužena Mesna industrija „G.I.P.I.“ d.o.o. Čitluk da tužitelju poduzeću „ZAKLAD HANDLOWY“ iz Poljske isplatiti na ime duga iznos od 125.448,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, sve pobliže precizirano dispozitivom navedene presude.
3. Općinski sud je na osnovu pravomoćne sudske odluke Općinskog suda broj PS-13/02 Č od 26. novembra 2004. godine donio rješenje o izvršenju broj Ip 154/05 od 31. maja 2005. godine.
4. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je 30. oktobra 2009. godine traženo da u smislu člana 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dopuni/precizira apelaciju u roku od 15 dana. Takođe, navedenim dopisom je od apelanta traženo da apelaciju potpiše i ovjeri pečatom firme. Apelant u ostavljenom roku, koji je istekao 21. novembra 2009. godine, nije dopunio/precizirao apelaciju.
5. Apelant navodi da je direktor poduzeća „ZAKLAD HANDLOWY“ iz Poljske i smatra da su mu povrjeđena prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju zbog neprovođenja rješenja o izvršenju broj Ip 154/05 od 31. maja 2005. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
7. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu, apelant podnio apelaciju navodeći da su povrijeđena njegova prava zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda, koje je donijeto u izvršnom postupku koji su pred Općinskim i Kantonalnim sudom vodili Mesna industrija „G.I.P.I.“ d.o.o. Čitluk, kao izvršenik, i poduzeće „ZAKLAD HANDLOWY“ iz Poljske, kao tražilac izvršenja, radi naplate novčanog potraživanja v.s.p. 125.448,00 KM. Međutim, Ustavni sud zapaža da stranka u postupku pred redovnim sudovima nije apelant, nego poduzeće „ZAKLAD HANDLOWY“ iz Poljske. Apelant nije naveo niti jednu činjenicu niti dokaz u pogledu toga da je on, zbog nastale situacije, eventualna «žrtva» kršenja ustavnih prava na koja se poziva u apelaciji. S obzirom da se osporene odluke sudova ne odnose na apelanta već na poduzeće „ZAKLAD HANDLOWY“ iz Poljske kao samostalan pravni subjekt, proizilazi da apelant nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
8. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju u svoje lično ime pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović