Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5902/10 (Z. O.)

Odluka donesena 22. 02. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5902/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5902/10, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Opačića podnesena protiv Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0P 049356 10 Gz od 25. novembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 049356 09 P 2 od 14. jula 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 24. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0P 049356 10 Gz od 25. novembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 049356 09 P 2 od 14. jula 2010. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio postupak izvršenja osporene pravosnažne prvostepene presude.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 049356 09 P 2 od 14. jula 2010. godine odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio utvrđenje da su pravno valjani darovni ugovori zaključeni 18. maja 2000. godine i 31. maja 2000. godine između apelanta sa jedne strane kao daroprimca i Almaze Kulenović (u daljnjem tekstu: darodavateljica) sa druge strane kojim ugovorima je darodavateljica poklonila apelantu nekretnine pobliže označene u stavu 1. izreke ove presude. Stavom 2. iste presude apelant je obavezan da petotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 5.780,00 KM, a stavom 3. izreke tužene Sena Kereković i Enisa Kulenović su odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Odlučujući o žalbi i dopuni žalbe apelanta, te žalbi tužene Sene Kereković Okružni sud je donio presudu, broj 71 0P 049356 10 Gz od 25. novembra 2010. godine kojom je žalbu i dopunu žalbe apelanta odbio i osporenu prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu zahtjeva (stav 1. i 2. izreke) potvrdio dok je žalbu tužene u odnosu na stav 3. izreke presude odbio i ovaj dio prvostepene presude potvrdio.

4. Apelant je u tužbenom zahtjevu označio vrijednost spora u iznosu od 510.000,00 KM. Prema stanju spisa apelant nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske.

5. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena revizija se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP ) propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) revizija nije dozvoljenaa ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

9. U konkretnom slučaju, apelant je pokrenuo parnični postupak pred Osnovnim sudom radi utvrđenja. Vrijednost spora koju je apelant označio, a što je vidljivo iz uvoda osporenih presuda, je iznos od 510.000,00 KM, a što je iznos veći od predviđenog cenzusa od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati. Dakle, u predmetnom slučaju revizija je bila dopuštena, u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a. Propuštajući da iskorist dopušteni vanredni pravni lijek apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5902/10 (Z. O.) | Sudska praksa | Aktio