Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5958/10 (D. S.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-5958/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 5958/10, rješavajući apelaciju Dragana Simanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Simanića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000907 08 U od 1. decembra 2010. godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo broj UP-II-03-41-1123/08 od 14. avgusta 2008. godine i zaključka Općinske službe za boračka pitanja Općine Novi Grad Sarajevo broj 04-41-3172/08 od 5. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Simanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 000907 08 U od 1. decembra 2010. godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-03-41- 1123/08 od 14. avgusta 2008. godine i zaključka Općinske službe za boračka pitanja Općine Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općina) broj 04-41-3172/08 od 5. maja 2008. godine.
2. Rješenjem Općine broj 04-41-3172/08 od 5. maja 2008. godine odbačen je apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.
3. Rješenjem Ministarstva broj UP-II-03-41-1123/08 od 14. avgusta 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Općine.
4. Kantonalni sud je 1. decembra 2010. godine donio presudu broj 09 0 U 000907 08 U kojom je odbijena apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva.
5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da iz podataka spisa proizilazi da je apelant prvi put 16. novembra 2005. godine prvostepenom organu podnio zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida i u postupanju po tom zahtjevu je utvrđeno da je vojni invaliditet kod apelanta procijenjen ispod 20%. Obzirom na navedeno prvostepeni organ je svojim rješenjem broj 04-41-15571/05 od 12. januara 2006. godine odbio apelantov zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja odbijena kao neosnovana, rješenjem tuženog broj UP-ll-04/1 -43 -333/06 od 11. aprila 2006. godine. Kantonalni sud je naglasio da je apelant ponovno 2. aprila 2008. godine prvostepenom organu podnio zahtjev za ocjenu invalidnosti i priznavanje statusa ratnog vojnog invalida, te da je ovaj zahtjev odbačen prvostepenim zaključkom od 5. maja 2008. godine, a žalba protiv tog akta odbijena rješenjem Ministarstva od 14. avgusta 2008. godine. Kantonalni sud je istakao da je članom 35. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ broj 33/04, 56/05, 70/07 i 9/10; u daljjnjem tekstu: Zakon) propisano da prava prema ovom Zakonu koja se stiču po osnovu rane, povrede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona (shodno odredbi člana 70. Zakona, Zakon je stupio na snagu 20. juna 2004. godine), odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja. Imajući u vidu ovu zakonsku odredbu i podatake spisa predmetne stvari, da je apelant ranjen na vojnoj dužnosti 29. marta 1993. godine i da je zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida apelant podnio 2. aprila 2008. godine, Kantonalni sud je ocijenio da su upravni organi pravilno riješili, kada su odlučili da je appelantov zahtjev podnesen po proteku roka od tri godine iz navedenog člana 35. stav 1. Zakona, od dana stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno od dana nastanka rane i povrede. Najzad, Kantonalni sud je naglasio da apelantov ranije podneseni zahtjev odbijen je prvostepenim rješenjem od 12. januara 2006. godine i rješenjem Ministarstva od 14. aprila 2006. godine, pa ni u tom postupku apelantu nije utvrđen status i prava ratnog vojnog invalida, zbog čega nije bilo mjesta ni primjeni člana 49. stav 1. Zakona.
6. Iz apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud zapaža, da je u postupku pred organima uprave i Kantonalnim sudom apelant tražio ocjenu invalidnosti, kao i da mu se prizna status ratnog vojnog invalida. Obzirom da je Zakon stupio na snagu 20. juna 2004. godine, a apelant ponovni zahtjev podnio 2. aprila 2008. godine organi uprave, kao i Kantonalni sud su utvrdili da je apelant ponovni zahtjev podnio neblagovremeno, jer je odredbom člana 35. stav 1. Zakona propisano da prava koja se stiču po osnovu rane, povrede, oboljenja, odnosno pogoršanja oboljenja zastarijevaju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona odnosno od dana nastanka rane, povrede, oboljenja ili pogoršanja oboljenja.
10. Dakle, nadležni organ uprave i redovni sudovi u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za ocjenu invalidnosti i priznavanje statusa ratnog vojnog invalida, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta za ocjenu invalidnosti i priznavanje statusa ratnog vojnog invalida, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za ocjenu invalidnosti i priznavanje statusa ratnog vojnog invalida, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva, nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović