Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2136/09 (M. K., M. M., E. H., G. G., R. N., F. V., E. B., M. Č., M. H., N. K.)

Odluka donesena 22. 02. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Zastara
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2136/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 2136/09, rješavajući apelaciju Mustafe Kasapovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Mustafe Kasapovića, Mustafe Mušanovića, Esmira Helje, Galiba Gedže, Ramiza Nezirića, Franje Vuka, Ediba Bešića, Mensudina Čorbe, Midhata Halilovića, Nedžada Kazagića, Džemaila Suljića, Našida Planinčića, Elvedina Smajića, Želje Cvitana, Mladena Bošnjaka, Bege Rotića, Davora Krole, Stjepana Muse, Adila Šabanovića, Emina Muratagića, Safeta Višće, Edina Belke, Muresima Smajlovića, Senaida Hadžića, Senada Memića, Hajrudina Hajvaza, Elvira Fišića, Edina Tire, Nijaza Klempića, Sakiba Ramića, Ivice Žutića, Nervina Hujdura, Vahidina Salihovića, Azema Mrakanovića, Ibrahima Čehajića, Sadifa Muminovića, Dževada Muminovića, Jadranka Miškovića, Elvira Kovačevića, Hasana Mujezinovića, Rahmana Jareba, Bejde Sejfić, Jugoslava Brdara, Aldina Zametice, Rifeta Čibe, Dževada Ibrahimovića, Fikreta Talića, Vlade Babana, Rahmana Čehajića, Osmana Dedića, Glorije Odobašić, Nedžada Terovića, Hamze Muminovića, Šefkije Karića, Hajrudina Kajtaza, Dževada Borišića, Edina Peze, Jusufa Čakanovića, Jasmine Imširović, Igora Ljubovića, Drage Miletića, Mehmeda Kukana, Ezudina Avdića, Abdulaha Hasića, Vernesa Ribe, Nihada Avdića, Omera Ivazovića, Husrefa Bubića, Samije Mandžo, Mirsada Prašovića, Seada Peze, Davora Bjelandžije, Mustafe Stovraga, Željka Tomičića, Almira Hardage, Admira Kušundžije, Galiba Kukavice, Admira Biće, Zemke Hrustića, Hazima Lagumdžije, Hamida Biće, Suvada Išerića, Halila Fazlića i Hikmeta Likića podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu br. 009-0-Gž-07-002837 od 22. aprila 2009. godine, 009-0-Gž-07-003385 od 10. aprila 2009. godine, 009-0-

Gž-07-002513 od 12. maja 2009. godine, 009-0-Gž-07-003218 od 26. maja 2009. godine, 65 0 P 049006 09 Gž od 21. maja 2009. godine, 65 0 P 042188 09 Gž od 12. maja 2009. godine, 65 0 P 042289 09 Gž od 5. juna 2009. godine, 65 0 P 043379 09 Gž od 12. maja 2009. godine, 65 0 P 042165 09 GŽ od 5. juna 2009. godine, 65 0 P 046804 09 Gž od 29. juna 2009. godine, 65 0 P 046032 09 Gž od 28. maja 2009. godine, 009-

0-GŽ-08-001028 od 15. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-000289 od 3. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-07-002927 od 8. jula 2009. godine, 009-0-Gž-07-002724 od 12. juna 2009. godine, 009-0-Gž-07-003189 od 8. juna 2009. godine, 009-0-Gž-08-000621 od 4. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-07-002838 od 2. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-

00015 od 7. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-004048 od 2. jula 2009. godine, 009-0-Gž-07-001573 od 3. juna 2009. godine, 65 0 P 051407 09 Gž od 7. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-000182 od 21. jula 2009. godine, 65 0 P 0048030 08 Gž od 31. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-

08-000 823 od 26. avgusta 2009. godine, 009-08-Gž-08-001748 od 20. avgusta 2009. godine, 009-0-GŽ-08-000623 od 17. avgusta 2009. godine, 009-0-GŽ-08-000157 od 4. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-

08-001299 od 22. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-001336 od 14. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001088 od 14. septembra 2009. godine, 65 0 P 048587 08 Gž od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-

08-000758 od 8. jula 2009. godine, 65 0 P 044252 09 Gž od 24. septembra 2009. godine, 65 0 P 051498 09 Gž od 24. septembra 2009. godine, 65 P 049053 09 Gž od 24. septembra 2009. godine, 65 0 P 049002 09 Gž od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001832 od 26. avgusta 2009. godine, 65 0 P 040995 09 Gž od 29. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001094 od 14. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-

004225 od 11. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000755 od 26. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000932 od 20. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-001267 od 15. jula 2009. godine, 65 0 P 040865 09 Gž od 14. oktobra 2009. godine, 65 0 P 048574 09 Gž od 14. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001857 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-

Gž-08-001835 od 23. septembra 2009. godine, 65 0 P 049040 09 Gž od 14. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000058 od 16. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000214 od 16. septembra 2009. godine, 009-0-

Gž-08-001269 od 19. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000325 od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001263 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000296 od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000575 od 29. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-

000495 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000086 od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000159 od 28. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000959 od 16. septembra 2009. godine, 009-0-

Gž-08-004491 od 11. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001940 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001265 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-004865 od 23. oktobra 2009. godine, 009-

0-Gž-08-001334 od 28. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-005199 od 9. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001649 od 15. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-002301 od 9. oktobra 2010. godine, 009-0-Gž-08-

001722 od 21. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001479 od 15. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001415 od 15. oktobra 2009. godine, 65 0 P 048028 09 Gž od 10. novembra 2009. godine, 009-0-Gž-

08-001641 od 15. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001022 od 12. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-004683 od 28. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-002491 od 24. novembra 2009. godine, 009-0-

Gž-08-000179 od 31. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000757 od 12. oktobra 2009. godine, 009 0 Gž 08 002801 od 16. decembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-002092 od 16. decembra 2009. godine, 009-0-Gž-

08-000899 od 16. decembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000580 od 19. novembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-002147 od 28. januara 2010. godine i 009-0-Gž-08-000826 od 11. decembra 2009. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Mustafa Kasapović, Mustafa Mušanović, Esmir Helja, Galib Gedžo, Ramiz Nezirić, Franjo Vuk, Edib Bešić, Mensudin Čorbo, Midhat Halilović, Nedžad Kazagić, Džemail Suljić, Našid Planinčić, Elvedin Smajić, Željo Cvitan, Mladen Bošnjak, Bego Rotić, Davor Krolo, Stjepan Musa, Adil Šabanović, Emin Muratagić, Safet Višća, Edin Belko, Muresim Smajlović, Senaid Hadžić, Senad Memić, Hajrudin Hajvaz, Elvir Fišić, Edin Tiro, Nijaz Klempić, Sakib Ramić, Ivica Žutić, Nervin Hujdur, Vahidin Salihović, Azem Mrakanović, Ibrahim Čehajić, Sadif Muminović, Dževad Muminović, Jadranko Mišković, Elvir Kovačević, Hasan Mujezinović, Rahman Jareb, Bejda Sejfić, Jugoslav Brdar, Aldin Zametica, Rifet Čibo, Dževad Ibrahimović, Fikret Talić, Vlado Baban, Rahman Čehajić, Osman Dedić, Glorija Odobašić, Nedžad Terović, Hamza Muminović, Šefkija Karić, Hajrudin Kajtaz, Dževad Borišić, Edin Pezo, Jusuf Čakanović, Jasmina Imširović, Igor Ljubović, Drago Miletić, Mehmed Kukan, Ezudin Avdić, Abdulah Hasić, Vernes Ribo, Nihad Avdić, Omer Ivazović, Husref Bubić, Samija Mandžo, Mirsad Prašović, Sead Pezo, Davor Bjelandžija, Mustafa Stovrag, Željko Tomičić, Almir Hardaga, Admir Kušundžija, Galib Kukavica, Admir Bićo, Zemko Hrustić, Hazim Lagumdžija, Hamid Bićo, Suvad Išerić, Halil Fazlić i Hikmet Likić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 6. jula 2009. godine do 12. marta 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 009-0-Gž-07-002837 od 22. aprila 2009. godine, 009-0-Gž-07-003385 od 10. aprila 2009. godine, 009-0-Gž-07-002513 od 12. maja 2009. godine, 009-0-Gž-07-003218 od 26. maja 2009. godine, 65 0 P 049006 09 Gž od 21. maja 2009. godine, 65 0 P 042188 09 Gž od 12. maja 2009. godine, 65 0 P 042289 09 Gž od 5. juna 2009. godine, 65 0 P 043379 09 Gž od 12. maja 2009. godine, 65 0 P 042165 09 GŽ od 5. juna 2009. godine, 65 0 P 046804 09 Gž od 29. juna 2009. godine, 65 0 P 046032 09 Gž od 28. maja 2009. godine, 009-0-GŽ-08-001028 od 15. jula 2009. godine, 009-0-

Gž-08-000289 od 3. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-07-002927 od 8. jula 2009. godine, 009-0-Gž-

07-002724 od 12. juna 2009. godine, 009-0-Gž-07-003189 od 8. juna 2009. godine, 009-0-Gž-08-

000621 od 4. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-07-002838 od 2. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-

00015 od 7. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-004048 od 2. jula 2009. godine, 009-0-Gž-07-001573 od 3. juna 2009. godine, 65 0 P 051407 09 Gž od 7. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-000182 od 21. jula 2009. godine, 65 0 P 0048030 08 Gž od 31. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000 823 od 26. avgusta 2009. godine, 009-08-Gž-08-001748 od 20. avgusta 2009. godine, 009-0-GŽ-08-000623 od 17. avgusta 2009. godine, 009-0-GŽ-08-000157 od 4. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-001299 od 22. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-001336 od 14. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001088 od 14. septembra 2009. godine, 65 0 P 048587 08 Gž od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-

000758 od 8. jula 2009. godine, 65 0 P 044252 09 Gž od 24. septembra 2009. godine, 65 0 P 051498 09 Gž od 24. septembra 2009. godine, 65 P 049053 09 Gž od 24. septembra 2009. godine, 65 0 P 049002 09 Gž od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001832 od 26. avgusta 2009. godine, 65 0 P 040995 09 Gž od 29. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001094 od 14. jula 2009. godine, 009-

0-Gž-08-004225 od 11. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000755 od 26. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000932 od 20. jula 2009. godine, 009-0-Gž-08-001267 od 15. jula 2009. godine, 65 0 P 040865 09 Gž od 14. oktobra 2009. godine, 65 0 P 048574 09 Gž od 14. oktobra 2009. godine, 009-0-

Gž-08-001857 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001835 od 23. septembra 2009. godine, 65 0 P 049040 09 Gž od 14. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000058 od 16. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000214 od 16. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001269 od 19. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000325 od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001263 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000296 od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000575 od 29. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000495 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-

000086 od 24. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000159 od 28. septembra 2009. godine, 009-0-

Gž-08-000959 od 16. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-004491 od 11. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001940 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001265 od 23. septembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-004865 od 23. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001334 od 28. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-005199 od 9. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001649 od 15. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-002301 od 9. oktobra 2010. godine, 009-0-Gž-08-001722 od 21. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001479 od 15. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001415 od 15. oktobra 2009. godine, 65 0 P 048028 09 Gž od 10. novembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001641 od 15. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-001022 od 12. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-004683 od 28. oktobra 2009. godine, 009-0-Gž-08-002491 od 24. novembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000179 od 31. avgusta 2009. godine, 009-0-Gž-08-000757 od 12. oktobra 2009. godine, 009 0 Gž 08 002801 od 16. decembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-002092 od 16. decembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000899 od 16. decembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-000580 od 19. novembra 2009. godine, 009-0-Gž-08-

002147 od 28. januara 2010. godine i 009-0-Gž-08-000826 od 11. decembra 2009. godine.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod sljedećim brojevima: AP 2136/09, AP 2230/09, AP 2267/09, AP 2268/09, AP 2270/09, AP 2271/09, AP 2272/09, AP 2273/09, AP 2274/09, AP 2275/09, AP 2414/09, AP 2594/09, AP 2912/09, AP 2913/09, AP 2914/09, AP 2918/09, AP 2919/09, AP 2920/09, AP 2921/09, AP 2922/09, AP 2923/09, AP 2924/09, AP 2925/09, AP 3159/09, AP 3161/09, AP 3162/09, AP 3163/09, AP 3164/09, AP 3165/09, AP 3319/09, AP 3320/09, AP 3321/09, AP 3322/09, AP 3323/09, AP 3324/09, AP 3325/09, AP 3326/09, AP 3327/09, AP 3328/09, AP 3329/09, AP 3331/09, AP 3333/09, AP 3609/09, AP 3610/09, AP 3816/09, AP 3818/09, AP 3819/09, AP 3820/09, AP 3821/09, AP 3822/09, AP 3824/09, AP 3826/09, AP 3827/09, AP 3828/09, AP 3829/09, AP 3830/09, AP 3831/09, AP 3832/09, AP 3833/09, AP 3834/09, AP 3835/09, AP 4120/09, AP 4134/09, AP 97/10, AP 99/10, AP 101/10, AP 276/10, AP 277/10, AP 278/10, AP 279/10, AP 280/10, AP 281/10, AP 282/10, AP 285/10, AP 286/10, AP 287/10, AP 288/10, AP 289/10, AP 784/10, AP 791/10, AP 793/10, AP 836/10, AP 905/10 i AP 908/10. Dakle, ukupno su podnesene 84 apelacije, a s obzirom na to da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2136/09.

3. Apelanti su tužbama kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenuli parnične postupke protiv Federacije Bosne i Hercegovine – Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate plaća i regresa, odnosno samo regresa (u ovisnosti od svakog pojedinačnog tužbenog zahtjeva, apelanti potražuju plaće za period januar, februar i mart 2001. godine i regrese za 1999, 2000, 2001. i 2002. godinu). U navodima u tužbi apelanti su se pozvali na Zaključak Vlade o listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH i Zakon o utvrđenju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH. Tužena je u odgovoru na tužbu istakla prigovor zastare potraživanja, te da su tužbe apelanata vezane za prekluzivni rok od godinu dana, odnosno tri godine od dana nastanka potraživanja, shodno čl. 103. i 106. Zakona o radu FBiH.

4. Odlučujući o zahtjevima apelanata, Općinski sud je donio presude u periodu od 2007. do 2009. godine kojima je obavezao tuženu da apelantima na ime neisplaćenih plaća i regresa za navedene periode isplati iznose navedene u prvostepenim presudama sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Usvajajući zahtjeve apelanata, Općinski sud se pozvao na odredbe čl. 4, 5. i 6. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH kojima je određeno da se tužena obavezuje izmiriti dug koji se odnosi na neisplaćene neto-plaće i naknade uposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije. U dijelu zahtjeva koji se odnosi na neisplaćeni regres, Općinski sud se pozvao na odredbu člana 11. Uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovoditelja izvršnih organa vlasti FBiH i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave («Službene novine FBiH» br. 44/98 i 49/00) kojom je propisano da zaposleniku i službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres). Među strankama je sporno, kako je dalje naveo Općinski sud, da li su apelanti izgubili pravo na sudsku zaštitu, budući da tužbe nisu podnijeli u roku od godinu dana od dana dospjelosti svake plaće i regresa, te da li je nastupila apsolutna zastara svih potraživanja, u smislu odredbe iz člana 106. Zakona o radu FBiH. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je odredbom člana 336. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) regulisano da se pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra kao odricanje od zastarjelosti. Sud je, kako je dalje navedeno, na osnovu uvjerenja tužene utvrdio da tužena apelantima priznaje da im nisu isplaćene plaće i regresi za naznačene periode u visini kako je navedeno u tužbenim zahtjevima apelanata. S obzirom na to da je tužena priznala zastarjele obaveze, Općinski sud smatra da se ona odrekla zastare koja je nastupila za predmetna potraživanja. Budući da su apelanti tužbe podnijeli blagovremeno, njihovi zahtjevi za isplatu plaća i regresa su usvojeni.

6. Odlučujući o žalbama tužene, Kantonalni sud je osporenim presudama žalbe uvažio i prvostepene presude preinačio na način što je tužbene zahtjeve apelanata odbio. Kantonalni sud je naveo da su žalbe osnovano ukazale na pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući da je prvostepeni sud uvjerenja iz službene evidencije tužene kojima je potvrđena nesporna činjenica tretirao kao priznanje duga. Iz sadržaja tih uvjerenja, kako je dalje obrazložio Kantonalni sud, vidi se da su izdata na osnovu odredbe iz člana 169. Zakona o upravnom postupku i da je njima potvrđeno da apelantima nisu isplaćene plaće i regresi u naznačenim periodima. Sporno je, po mišljenju Kantonalnog suda, da li se izdata uvjerenja mogu smatrati priznanjem duga ili ne. Ocjenjujući sadržaj predmetnih uvjerenja, Kantonalni sud je zaključio da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je navedenim uvjerenjima tužena priznala postojanje potraživanja apelanata, jer pismeno priznanje mora biti jasno, određeno i bezuslovno. Priznanje zastarjele obaveze je jednostrani pravni posao, a kako se radi o potraživanjima koje su već zastarjela, neophodna je pismena forma priznanja. U konkretnom slučaju u pitanju su samo izvodi iz poslovnih knjiga računovodstva koja se, po mišljenju Kantonalnog suda, ne mogu smatrati priznanjem duga. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da Zakon o utvrđivanju i izmirenju unutrašnjih obaveza FBiH nema kao posljedicu priznanje duga, što bi vodilo prekidu zastarijevanja iz člana 387. stav 1. ZOO, odnosno odricanju od zastarjelosti iz člana 366. stav

1. ZOO. Pošto su tužbe podnesene nakon proteka roka od tri godine od nastanka obaveze isplate spornih potraživanja, to je, prema mišljenju Kantonalnog suda, osnovan prigovor tužene o zastarjelosti predmetnih potraživanja apelanata, u smislu člana 106. Zakona o radu, zbog čega je odbio tužbene zahtjeve apelanata.

7. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, jer je tužena «uvjerenjima priznala osnov i visinu duga». Pored toga, apelanti navode da je Skupština, na prijedlog Vlade FBiH, donijela Zakon o izvršenju budžeta FBiH za 2002. godinu u kojem je utvrdila postojanje duga i predvidjela njegovu isplatu, što je, po mišljenju apelanata, nesporno akt priznanja duga čija je posljedica prekid zastare. Prema tvrdnji apelanata, zastara je prekinuta i Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH. Stoga, po mišljenju apelanata, stav Kantonalnog suda u pobijanim presudama potpuno je proizvoljan, jer je tužena priznanjem duga priznala zastarjelu obavezu, dakle činjenicu, a Kantonalni sud smatra da je osim toga «bilo potrebno još nešto iako u presudi nije obrazloženo šta se pod tim tačno podrazumijeva». Prema navodima apelanata, postupak iz kojih su proizašle pobijane presude nije bio pravičan jer su zakoni proizvoljno primijenjeni, jer dokazi (pismeni akti) koje je donijela tužena a koji se tiču priznanja duga nisu uopće ocijenjeni, a pored toga, odstupljeno je od uobičajene prakse sudova povodom pitanja primjene instituta zastarjelosti. Zbog istih razloga, apelanti smatraju i da im je povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ilizanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

12. U kontekstu ispitivanja dopustivosti apelacija, a u vezi sa navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 884/07 od 22. oktobra 2009. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto pravno pitanje. U navedenoj odluci u dijelu koji se odnosio na odbijanje apelantovog tužbenog zahtjeva zbog zastare potraživanja, Ustavni sud je zaključio da se stav redovnih sudova temelji na relevantnim odredbama Zakona o radu i ZOO, te da se izvod iz poslovnih knjiga, podataka iz računovodstva kojim su potvrđene nesporne činjenice, ne može smatrati priznanjem duga koje je dato u obliku propisanom u odredbi člana 387. ZOO. Ustavni sud je u navedenoj odluci, također, zaključio da su redovni sudovi, postupajući povodom apelantove tužbe za dio zahtjeva koji su odbili zbog prigovora o zastari potraživanja, dali logično i uvjerljivo obrazloženje za primjenu relevantnog materijalnog prava koje ni u jednom dijelu nije proizvoljno ili neprihvatljivo iz kojeg razloga je utvrdio da su navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Osim toga, a vezano za navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da se apelantovi navodi u vezi sa eventualnim kršenjima ovih prava zasnivaju na istim navodima koji su izneseni u vezi sa pravom na pravično suđenje. S obzirom na to da je u prethodnim stavovima citirane odluke zaključeno da su navodi u vezi sa pravom na pravično suđenje očigledno neosnovani, te da apelant u odnosu na ove navode nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da zaista postoji povreda ustavnih prava na koja se u apelaciji poziva, Ustavni sud je smatrao da apelant nema «opravdan zahtjev» ni u vezi sa kršenjem ovih prava, zbog čega su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacije odnose na ista činjenična i pravna pitanja, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno razmatrati navode apelanata, nego se poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se oni u cijelosti odnose i na ovu odluku. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da apelanti nemaju opravdan zahtjev u vezi sa povredom prava na koja su se pozvali, te da su apelacije očigledno (prima facie) neosnovane.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2136/09 (M. K., M. M., E. H., G. G., R… | Sudska praksa | Aktio