Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2497/08 (JU OŠ «Džemal Bijedić» Tešanj, JU OŠ «Meša Selimović» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Gostović» Zavidovići, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Visoko, JU OŠ «Aleksa Šantić» Zenica)

Odluka donesena 22. 02. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Kolektivni ugovor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2497/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 2497/08, rješavajući apelacije JU OŠ «Džemal Bijedić» Tešanj i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije JU OŠ «Džemal Bijedić» Tešanj, JU OŠ «Meša Selimović» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Gostović» Zavidovići, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Visoko, JU OŠ «Aleksa Šantić» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Alija Nametak» Buci, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Alija Nametak» Žepče, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Zenica, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Visoko, JU OŠ «Novi Šeher» Novi Šeher, JU OŠ «Ivana Fra Frane Jukića» Usora, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Žepče» Žepče, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Edhem Mulabdić» Zenica, JU OŠ «Fra Grga Martić» Žepče, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Žepče» Žepče, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Safvet beg Bašagić» Visoko, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Visoko, JU OŠ «Fra Grga Martić» Žepče, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Druga osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Alija Nametak» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Maglaj» Maglaj, JU OŠ «Gazi Ferhad beg» Jablanica, opštinaTešanj, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Dobrinja, Visoko, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Dobrinja, Visoko, JU OŠ «Vozuća» Zenica, JU OŠ «Kulin ban» Visoko, JU OŠ «Drug osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići i JU OŠ «Huso Hodžić» Tešanj, podnesene protiv

- presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 070-

0-Rev-07-000566 od 27. maja 2008. godine, 070-0-Rev-07-001118 od 2. septembra 2008. godine, 070-0-Rev-07-001788 od 4. novembra 2008. godine, 070-0-Rev-07-001630 od 6. novembra 2008. godine, 070-0-Rev-07-001323 od 28. oktobra 2008. godine, 070-0-Rev-07-

001690 od 6. novembra 2008. godine, 070-0-Rev-07-001818 od 13. januara 2009. godine, 070-0-Rev-07-001821 od 20. januara 2009. godine, 070-0-Rev-07-001819 od 3. februara 2009. godine, 070-0-Rev-

07-001629 od 3. februara 2009. godine, 070-0-Rev-08-000083 od 12. marta 2009. godine, 070-0-Rev-07-001702 od 3. februara 2009. godine, 070-0-Rev-07-001705 od 15. januara 2009. godine, 070-0-Rev-07-

001719 od 3. februara 2009. godine, 070-0-Rev-07-001712 od 3. februara 2009. godine, 070-0-Rev-07-001787 od 6. januara 2009. godine, 070-0-Rev-07-001856 od 29. januara 2009. godine, 070-0-Rev-

07-001811 od 20. januara 2009. godine, 070-0-Rev-07-001704 od 22. januara 2009. godine, 070-0-Rev-08-000025 od 5. marta 2009. godine, 070-0-Rev-08-000257 od 31. marta 2009. godine, 070-0-Rev-08-

000827 od 4. juna 2009. godine, 070-0-Rev-08-000718 od 4. juna 2009. godine, 070-0-Rev-08-000928 od 2. jula 2009. godine, 070-0-Rev-07-

000828 od 2. jula 2009. godine, 070-0-Rev-07-000829 od 7. jula 2009. godine, 070-0-Rev-08-000834 od 6. augusta 2009. godine, 070-0-Rev-

08-000833 od 28. juli 2009. godine, 070-0-Rev-08-000630 od 4. augusta 2009. godine, 070-0-Rev-08-000832 od 3. septembra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001338 od 3. septembra 2009. godine, 070-0-

Rev-07-000941 od 10. septembra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001103 od 27. oktobra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001405 od 27. oktobra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001561 od 18. novembra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001283 od 22. oktobra 2009. godine, 070-0-Rev-08-

001103 od 27. oktobra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001375 od 10. novembra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001291 od 3. novembra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001764 od 5. novembra 2009. godine, 070-0-

Rev-08-001355 od 10. novembra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001101 od 10. novembra 2009. godine, 070-0-Rev-08-001094 od 5. novembra 2009. godine, 070-0-Rev-09-000817 od 29. jula 2010. godine, 070-0-

Rev-09-000600 od 1. jula 2010. godine, 070-0-Rev-09-001382 od 7. oktobra 2010. godine, 070-0-Rev-09-000976 od 5. oktobra 2010. godine, 070-0-Rev-09-000836 od 28. septembra 2010. godine, 070-0-

Rev-09-000963 od 26. oktobra 2010. godine, 070-0-Rev-09-000986 od 5. oktobra 2010. godine i 070-0-Rev-09-000165 od 19. oktobra 2010. godine;

- presuda Kantonalnog suda u Zenici br. 004-0-Gž-08-000 232 od 9. juna 2008. godine, 004-0-Gž-06-001581 od 1. decembra 2008. godine, 004-0-Gž-06-001482 od 28. februara 2007. godine, 004-0-Gž- 07-001579 od 11. oktobra 2007. godine, 004-0-Gž-06-001602 od 6. septembra 2007. godine, 004-0-Gž-06-000395 od 3. augusta 2007. godine, 004-0-Gž-06-002294 od 18. septembra 207. godine, 004-0-Gž-

07-001398 od 9. oktobra 2007. godine, 004-0-Gž-08-000 048 od 17. decembra 2008. godine, 004-0-Gž-06-001596 od 21. augusta 2007. godine, 004-0-Gž-06-001594 od 26. jula 2007. godine, 004-0-Gž-07-

000778 od 31. augusta 2007. godine, 004-0-Gž-06-00304 od 18. septembra 2007. godine, 004-0-Gž-07-000204 od 23. novembra 2007. godine, 004-0-Gž-06-002242 od 18. septembra 2007. godine, 004-0-

Gž-06-001508 od 19. jula 2007. godine, 004-0-Gž-06-002158 od 6. septembra 2007. godine, 004-0-Gž-07-000427 od 6. septembra 2007. godine, 004-0-Gž-07-001189 od 9. oktobra 2007. godine, 004-0-Gž-06-

001957 od 7. septembra 2007. godine, 004-0-Gž-06-001573 od 20. septembra 2007. godine, 004-0-Gž-08-000547 od 9. aprila 2009. godine, 004-0-Gž-07-000855 od 1. novembra 2007. godine, 004-0-Gž-

08-001155 od 2. juna 2009. godine, 004-0-Gž-08-001008 od 29. aprila 2009. godine, 004-0-Gž-08-001019 od 29. aprila 2009. godine, 004-0-

Gž-08-001 017 od 7. maja 2009. godine, 004-0-Gž-06-001904 od 15. oktobra 2007. godine, 004-0-Gž-07-001417 od 23. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-002261 od 14. marta 2008. godine, 004-0-Gž-08-002901 od 11. juna 2009. godine, 004-0-Gž-07-000015 od 25. marta 2008. godine, 004-0-Gž-07-001191 od 22. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-

00919 od 22. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-001008 od 2. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-001035 od 2. aprila 2008. godine, 004-0-

Gž-06-001506 od 18. septembra 2007. godine, 004-0-Gž-07-001060 od 2. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-08-002542 od 8. oktobra 2009. godine, 004-0-Gž-08-002533 od 8. oktobra 2009. godine, 004-0-Gž-08-

001525 od 10. septembra 2009. godine, 004-0-Gž-07-001481 od 21. maja 2008. godine, 004-0-Gž-07-001486 od 15. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-001009 od 25. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-001039 od 7. augusta 2008. godine, 004-0-Gž-08-001039 od 4. jula 2008. godine, 004-0-Gž-07-001268 od 16. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-

001009 od 25. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-001754 od 4. jula 2008. godine, 004-0-Gž-07-001214 od 11. jula 2008. godine, 004-0-Gž-

07-001949 od 8. oktobra 2008. godine, 004-0-Gž-07-001537 od 25. juna 2008. godine, 004-0-Gž-07-001036 od 25. aprila 2008. godine, 004-0-Gž-07-000758 od 21. aprila 2008. godine, 39 0 P 002861 09 Gž od 25. juna 2010. godine, 004-0-Gž-08-000437 od 5. marta 2009. godine, 004-0-Gž-07-002177 od 30. decembra 2008. godine, 004-0-Gž-

08-002756 od 17. aprila 2009. godine, 004-0-Gž-08-001295 od 17. marta 2009. godine, 004-0-Gž-08-002754 od 24. marta 2009. godine, 004-0-Gž-08-001010 od 23. marta 2009. godine, 004-0-Gž-08-002798 od 13. aprila 2009. godine i 004-0-Gž-08-000233 od 8. januara 2009. godine i

- presuda Općinskog suda u Tešnju broj 039-0-P-07-000 021 od 26. decembra 2007. godine, Općinskog suda u Zenici broj P-429/05 od 21. jula 2006. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj P-149/05 od 19. maja 2006. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj P-650/05 od 25. maja 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000005 od 10. aprila 2006. godine, Općinskog suda u Visokom broj P-382/05 od 19. decembra 2005. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-06-

000307 od 2. novembra 2006. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000215 od 30. marta 2007. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-P-06-000 284 od 23. oktobra 2007. godine, Općinskog suda u Visokom-Odjeljenja u Olovu broj P-205/05 od 10. aprila 2006. godine, Općinskog suda u Visokom- Odjeljenja u Olovu broj 0-P-206/05 od 10. aprila 2006. godine, Općinskog suda u Visokom broj P 383/05 od 9. marta 2007. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj P-371/05 od 25. decembra 2006. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj P-374/05 od 1. novembra 2006. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-06-000299 od 10. oktobra 2006. godine, Općinskog suda u Žepču broj P-86/05 od 25. maja 2006. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj P-375/05 od 22. augusta 2006. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-05-

000798 od 21. januara 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000090 od 20. aprila 2007. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj P-373/05 od 27. jula 2006. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-05-000332 od 14. aprila 2006. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000322 od 10. januara 2008. godine, Općinskog suda u Zavidovićima - Odjeljenja u Maglaju broj P-668/04 od 19. februara 2007. godine, Općinskog suda u Tešnju broj 039-0-P-07-000 038 od 24. aprila 2008. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-07-

000023 od 4. aprila 2008. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-07-000013 od 4. aprila 2008. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-07-

000081 od 4. aprila 2008. godine, Općinskog suda u Žepču broj P-57/07 od 17. jula 2006. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000250 od 20. aprila 2007. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-06-000836 od 28. septembra 2007. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-07-000417 od 25. septembra 2008. godine, Općinskog suda u Žepču broj 044-0-P-06-000281 od 27. novembra 2006. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000249 od 20. aprila 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000216 od 7. marta 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000231 od 7. marta 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000089 od 14. marta 2007. godine, Općinskog suda u Žepču broj P-60/05 od 30. juna 2006. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-

06-000095 od 6. aprila 2007. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000496 od 7. jula 2008. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000271 od 25. aprila 2008. godine, Općinskog suda u Žepču broj 044-0-P-06-000468 od 10. juna 2008. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj P-378/05 od 11. maja 2007. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-P-06-000250 od 25. maja 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-06-000224 od 7. marta 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-06-000252 od 14. marta 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-07-000016 od 7. decembra 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-06-000251 od 20. aprila 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-06-000224 od 7. marta 2007. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-06-000016 od 21. juna 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-06-000094 od 20. aprila 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-06-000360 od 13. jula 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-06-000255 od 11. maja 2007. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-0-P-06-000204 od 14. marta 2007. godine, Općinskog suda u Zavidovićima – Odjeljenja u Maglaju broj 638/04 od 26. februara 2007. godine, Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 002861 07 P od 15. maja 2009. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000333 od 27. septembra 2007. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-

07-000277 od 31. augusta 2007. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-P-07-000099 od 17. septembra 2008. godine,

Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000234 od 25. aprila 2008. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-P-07-000065 od 14. augusta 2008. godine, Općinskog suda u Visokom – Odjeljenja u Olovu broj 041-1-P-06-000393 od 4. aprila 2008. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-P-07-000467 od 23. oktobra 2008. godine i Općinskog suda u Tešnju broj 039-0-P-07-000034 od 26. decembra 2007. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. JU OŠ «Džemal Bijedić» Tešanj, JU OŠ «Meša Selimović» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Gostović» Zavidovići, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Visoko, JU OŠ «Aleksa Šantić» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Alija Nametak» Buci, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Alija Nametak» Žepče, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Zenica, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Visoko, JU OŠ «Novi Šeher» Novi Šeher, JU OŠ «Ivana Fra Frane Jukića» Usora, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Žepče» Žepče, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Musa Ćazim Ćatić» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Edhem Mulabdić» Zenica, JU OŠ «Fra Grga Martić» Žepče, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Žepče» Žepče, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Safvet beg Bašagić» Visoko, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Visoko, JU OŠ «Fra Grga Martić» Žepče, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Druga osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Olovo» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Alija Nametak» Zenica, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Maglaj» Maglaj, JU OŠ «Gazi Ferhad beg» Jablanica, opštinaTešanj, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Dobrinja, Visoko, JU OŠ «Mehmedalija Mak Dizdar» Dobrinja, Visoko, JU OŠ «Vozuća» Zenica, JU OŠ «Kulin ban» Visoko, JU OŠ «Drug osnovna škola» Zavidovići, JU OŠ «Hasan Kikić» Olovo, JU OŠ «Prva osnovna škola» Zavidovići i JU OŠ «Huso Hodžić» Tešanj (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupaju zakonski zastupnici, podnijeli su u periodu od 14. augusta 2008. godine do 27. decembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda navedenih u izreci odluke.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojoj će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2497/08 Spojene su sljedeće apelacije: AP 2497/08, AP 2778/08, AP 3334/08, AP 3982/08, AP 8/09, AP 22/09, AP 259/09, AP 596/09, AP 798/09, AP 816/09, AP 1145/09, AP 1163/09, AP 1165/09, AP 1166/09, AP 1174/09, AP 1177/09, AP 1181/09, AP 1182/09, AP 1190/09, AP 1234/09, AP 1239/09, AP 1526/09, AP 1678/09, AP 2013/09, AP 2021/09, AP 2022/09, AP 2023/09, AP 2163/09, AP 2474/09, AP 2541/09, AP 2607/09, AP 2949/09, AP 3009/09, AP 3011/09, AP 3032/09, AP 3033/09, AP 3256/09, AP 3393/09, AP 3567/09, AP 3613/09, AP 3722/09, AP 3845/09, AP 3923/09, AP 4131/09, AP 1/10, AP 4/10, AP 6/10, AP 8/10, AP 621/10, AP 657/10, AP 670/10 ,AP 677/10, AP 678/10, AP 727/10, AP 3043/10, AP 3676/10, AP 4131/10, AP 5476/10, AP 5630/10, AP 5635/10,

AP 5885/10, AP 5890/10 i AP 5923/10.

3. Zaposlenici apelanata (u daljnjem tekstu: tužitelji) su u periodu od 2004. do 2007. godine tužbama pokrenuli protiv apelanata kao poslodavaca parnične postupke radi isplate razlike plaća koje su primali i one koju su trebali primiti u skladu sa Kolektivnim ugovorom za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 53/00, u daljnjem tekstu: Granski kolektivni ugovor), kao i radi isplate toplog obroka i regresa. U apelaciji AP 8/09, tužitelj je tražio i isplatu otpremnine. U apelacijama br. AP 22/09, AP 259/09, AP 596/09, AP 816/09, AP 1145/09, AP 1190/09, AP 2163/09, AP 3009/09, AP 3393/09, AP 4131/09, AP 1/10, AP 8/10, AP 670/10, AP 677/10, AP 3676/10 i AP 4131/10 tužitelji su, također, tražili i isplate nakade na ime troškova prevoza, dok su u apelacijama br. AP 816/09, AP 1145/09, AP 4/10 i AP 3676/10 tužitelji tražili i isplatu jubilarne nagrade.

4. Osporenim presudama Općinskog suda udovoljeno je tužbenim zahtjevima tužitelja (izuzev u predmetu AP 3567/09) te su apelanti obavezani da tužiteljima isplate na ime manje isplaćene plaće (izuzev u predmetima: AP 259/09, AP 1174/09, AP 1181/09, AP 1182/09, AP 1234/09, AP 1239/09, AP 3256/09, AP 3845/09 i AP 5630/10), toplog obroka, i regresa iznose precizirane u izrekama osporenih presuda sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđene iznose i to u pojedinim predmetima od dana podnošenja tužbe do isplate, a u pojedinim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, te da tužiteljima isplati na ime troškova prevoza, jubilarne nagrade i otpremnine iznose, također, pobliže navedene u izrekama osporenih presuda. Osim toga, apelanti su u svim slučajevima obavezani da tužiteljima naknade i troškove parničnog postupka u iznosima pobliže navedenim u izrekama osporenih presuda Općinskih sudova.

5. U obrazloženjima osporenih presuda Općinskih sudova je navedeno da su tužitelji podnijeli tužbe radi isplate razlike dijela plaća, i drugih primanja iz radnog odnosa na koja imaju pravo u skladu sa odredbama Granskog kolektivnog ugovora. Tužitelji su u tužbama naveli da su zaposleni kod apelanata na neodređeno vrijeme (izuzev tužiteljice iz apelacije AP 8/10 koja je u penziji od 31. augusta 2004. godine).

6. Općinski sudovi su u provedenim postupcima, posebno cijeneći nalaze vještaka finansijske struke i postupajući u skladu sa odredbama čl. 68. i 69. stav 2. Zakona o radu («Službene novine FBiH» br. 43/99, 32/00, 2/00 i 29/03), čl. 4. i 5. st. 1. i 2. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH («Službene novine FBiH», broj 19/00, u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor) i čl. 30. i 31. st. 1. i 2., 32. st. 1. i 2. tačka 3. Granskog kolektivnog ugovora, utvrdili da su tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti osnovani. U skladu sa navedenim odredbama Zakona, Općeg i Granskog kolektivnog ugovora Općinski sudovi su, između ostalog, utvrdili da se zaposlenicima mora isplatiti tzv. osnovna plaća u visini koja se određuje množenjem tzv. najniže plaće, koja za zaposlenike u osnovnoj školi iznosi 70% prosječne plaće u FBiH sa koeficijentom radnog mjesta zaposlenika, koji u konkretnim slučajevima za tužitelje iznosi 2,4. Takođe u skladu sa odredbom čl.13. i 17. Općeg kolektivnog ugovora i čl. 37, 38. i 39. Granskog kolektivnog ugovora utvrđeno je da radnici imaju pravo na naknadu za korištenje godišnjeg odmora, pravo na naknadu za ishranu u toku rada i pravo na troškove prijevoza u visini gradskog ili prigradskog saobračaja, kojim odredbama je određena i visina naknade koja pripada zaposlenicima. Pored toga, utvrđeno je da tužiteljica (AP 8/09) ima pravo i na otpremininu u skladu sa članom 41. Granskog kolektivnog ugovora. Imajući u vidu navedeno Općinski sudovi su zaključili da se ugovorom o radu ni u kom slučaju ne mogu zaposlenicima utvrditi manja prava, odnosno manji obim prava od onih koja im pripadaju shodno navedenim odredbama zakona i kolektivnih ugovora, te da se zaposlenicima mogu ugovorom o radu priznati i veća prava od onih koja im pripadaju, a nikako manji obim kako to pogrešno smatraju apelanti i da ugovor o radu ne može biti u suprotnosti sa naprijed navedenim odredbama Zakona, Općeg i Granskog kolektivnog ugovora. Nadalje vezano za prigovore zastare potraživanja koji su pojedini apelanti istakli Općinski sudovi, također, nisu prihvatili budući da prema odredbi člana 106. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine. Nadalje, sudovi su odluke o kamatama zasnovali na odredbama člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92 i 13/93 i «Službene novine FBiH» broj 29/03; u daljnjem tekstu: ZOO), člana 279. stav 3. i člana 372.stav 1. ZOO.

7. Odlučujući o žalbama apelanta i umješača na strani apelanta ZE – DO kantona, Kantonalni sud je donio presude kojim je u pojedinim predmetima potvrdio prvostepene presude (AP 2497/08, AP 3334/08, AP 8/09, AP 596/09, AP 798/09, AP 816/09, AP 1678/09, AP 2013/09, AP 2021/09, AP 2022/09, AP 2023/09, AP 2474/09, AP 2607/09, AP 3009/09, AP 3011/09, AP 3032/09, AP 3033/09, AP 3393/09, AP 3722/09, AP 4131/09, AP 1/10, AP 6/10, AP 8/10, AP 621/10, AP 657/10, AP 670/10, AP 677/10, AP 678/10, AP 727/10, AP 3043/10, AP 4131/10, AP 5476/10, AP 5635/10, AP 5890/10 i AP 5923/10), dok je u predmetu AP 3567/09 preinačio prvostepenu presudu na način da ju je u odbijajućem dijelu preinačio i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a u ostalim djelimično uvažio žalbe i preinačio prvostepene presude na način da je kamate na dosuđene iznose glavnog duga dosudio od dana podnošenja tužbe, a ne od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa (AP 2778/08, AP 3982/08, AP 22/09, AP 2163/09, AP 2949/09 i AP 5885/10). Kantonalni sud je u pojedinim predmetima žalbe uvažio i preinačio prvostepene presude i tužiteljima dosudio naknadu na ime razlike plaće (AP 259/09, AP 1174/09, AP 1181/09, AP 1182/09, AP 1234/09, AP 1239/09, AP 3256/09, AP 3845/09, AP 3923/09 i AP 5630/10), dok su u nekim predmetima uvažene žalbe umješača, na način da su preinačene presude Općinskih sudova tako da su tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevima u odnosu na ZE-DO kanton, a zbog nedostatka pasivne legitimacije (AP 22/09, AP 596/09, AP 1163/09, AP 1190/09, AP 2949/09). Kantonalni sud je u predmetu (AP 4/10) uvažio žalbe apelanta i umješača i prvostepenu presudu preinačio tako što je tužbeni zahtjev odbio u cjelosti kao neosnovan, obzirom da je, kako je to naveo Kantonalni sud, tužitelj – direktor škole i nije obuhvaćen odredbom člana 5. stav 2. Granskog kolektivnog ugovora, te da nema svojstvo zaposlenika i da se na sporni odnos ne mogu primjeniti odredbe Granskog kolektivnog ugovora.

8. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da tužiteljima pravo na isplatu tzv. osnovne plate garantuju odredbe čl. 30-37. Granskog kolektivnog ugovora, kao i odredbe člana 4. Općeg kolektivnog ugovora. Kantonalni sud je istakao da opći i granski kolektivni ugovori obavezuju ugovorne strane na poštivanje navedenih ugovora, te da zaposlenicima pripadaju sva prava utvrđena tim ugovorima. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanata o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, Kantonalni sud je istaknuo da je Granski kolektivni ugovor izvor prava u našem pravnom sistemu, a što proizilazi iz odredbi čl. 111. i 115. ZOR-a i u odnosu na pojedinačne ugovore o radu. Granski kolektivni ugovor djeluje kao zakon, kao pravna norma, kojom se štiti minimum prava zaposlenika ispod kojih poslodavac ne može ići prilikom zasnivanja radnog odnosa, odnosno određivati manji obim prava po osnovu rada i u vezi sa radom, kao što su to učinili apelanti pojedinačnim ugovorima o radu, zaključenim sa tužiteljima. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je istaknuo da se ugovorom o radu ni u kom slučaju ne mogu zaposleniku utvrditi manja prava od onih koja mu pripadaju na osnovu Granskog kolektivnog ugovora.

9. Vrhovni sud je donio presude kojima je u pojedinim predmetima odbio revizije apelanta kao neosnovane. Vrhovni sud je u pojedinim presudama djelimično uvažio revizije apelanata i presude drugostepenog suda preinačio (AP 816/09 i AP 1239/09) na način da je kamate na dosuđene iznose glavnog duga dosudio od dana podnošenja tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe člana 279. stav 3. ZOO i konačno Vrhovni sud je nekim presudama (AP 2497/08, AP 1177/09, AP 1239/09, AP 1678/09, AP 2163/09, AP 2541/09, AP 2949/09, AP 3256/09 i AP 727/10) revizije djelimično i odbacio kao nedopuštene primjenom člana 237. stav. 2 Zakona o parničnom postupku. Najzad, Vrhovni sud je usvojio reviziju (AP 4/10) i preinačio drugostepenu presudu na taj način da je žalbu apelanta i umješača odbio kao neosnovanu, a prvostepenu presudu potvrdio, u smislu odredbe člana 5. stav 3. Granskog kolektivnog ugovora i člana 85. stav 1. Zakona osnovnoj školi («Službene novine ZE-DO kantona» broj 5/04). U obrazloženju presuda kojima je odbio kao neosnovane revizije apelanata, Vrhovni sud je naveo da je na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u nižestepenim presudama zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno postupili kada su obavezali apelante da tužiteljima kao svojim uposlenicima za utužene periode isplate razlike po svim osnovima iz tužbenih zahtjeva. Po ocjeni revizijskog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, tj. odredbe čl. 68. i 106. Zakona o radu, čl. 4. i 5. st. 1. i 2. Općeg kolektivnog ugovora i čl. 30. i 31. st. 2, 32, 37, 38. i 40. Granskog kolektivnog ugovora. Vrhovni sud je ukazao da u oblasti osnovnog obrazovanja prema članu 30. Granskog kolektivnog ugovora najniža plaća iznosi 70% prosječne plaće u FBiH, a koeficijent sa kojim se množi ta osnovica propisan je članom 32. istog ugovora, koji za nastavno osoblje iznosi od 2,40. Vrhovni sud je takođe, između ostalog, odbio kao neosnovane revizione navode apelanata da stranke nisu ugovorile neposrednu primjenu Granskog kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu 1. januara 2001. godine, jer imajući u vidu njegovu normativnost po ocjeni Vrhovnog suda svaki zaposlenik stupanjem na posao iz ugovora može da crpi sva prava koja su mu istim kao minimum osigurana. Vrhovni sud je dalje zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno postupili kada su na temelju nalaza vještaka finansijske struke tužiteljima izvršili obračune plaća prema najnižem koeficijentu iz Granskog kolektivnog ugovora tj 2,40, obavezujući apelante da im za sporne periode isplate razlike plaća utvrđene množenjem osnovice sa odgovarajućim koeficijentom, uvećane za minuli rad kako je to i propisano članom 35. Granskog kolektivnog ugovora.

10. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zažtitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje. Apelanti se žale na pogrešnu i proizvoljnu primjenu materijalnog prava u postupku pred sudovima, posebno člana 69. stav 2. Zakona o radu, jer smatraju da su sudovi ignorisali stav 1. navednenog člana kojim je propisano da se Granskim kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu utvrđuje najniža plaća i uvjeti njenog usklađivanja. Osim toga apelanti smatraju da je pristup sudova u suprotnosti sa odredbama Zakona o Budžetu, Zakona o izvršenju budžeta i Zakona o trezoru, jer se sredstva za plaće i ostale naknade uposlenicima u obrazovanju obezbjeđuju iz budžeta, pa ističu da je ovakvim tumačenjem odredaba Granskog kolektivnog ugovora, nemoguće planirati sredstva za plaće.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. S obzirom na to da su apelanti javne ustanove, Ustavni sud podsjeća da apelanti ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. S tim u vezi, Ustavni sud, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 27. februara 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 19/04, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) i člana II/4.Ustava Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

14. U vezi sa apelacionim navodima o povredi pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju,a koji se u osnovi svode na pogrešnu primjenu Zakona o radu, Općeg i Granskog kolektivnog ugovora, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj AP 2387/08 od 14. septembra 2010. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već odlučivao o istim pitanjima koja su pokrenuta i predmetnim apelacijama. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da su redovni sudovi, detaljno jasno i precizno obrazložili zašto su udovoljili tužbenim zahtjevima tužitelja, te obavezali apelante da im na ime razlike plaća i drugih primanja iz radnog odnosa isplati iznose navedene u izrekama osporenih presuda. Nadalje, zaključeno je da su redovni sudovi obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odrebe materijalnog prava, konkretno Zakona o radu, Općeg kolektivnog ugovora, Granskog kolektivnog ugovora, te da takva obrazloženja, po mišljenju Ustavnog suda, ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u odlučivanju. Stoga je Ustavni sud u citiranoj odluci zaključio da odlukama kojima je udovoljeno tužbenim zahtjevima tužitelja, kako su to sudovi učinili, nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je zaključio da, s obzirom na odluku u vezi sa pravom na pravično suđenje, nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

15. S obzirom da se i u konkretnom slučaju pokreću ista pitanja o kojim je već odlučivao u odluci broj AP 2387/08 Ustavni sud neće posebno razmatrati navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu nego se u odnosu na povredu ovih prava poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, jer se ti razlozi u cijelosti odnose i na ovu odluku. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2497/08 (JU OŠ «Džemal Bijedić» Tešanj, JU… | Sudska praksa | Aktio