Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3730/08 (S. Š. i dr.)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Nema povrede
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Zastara
- Obligaciono- pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3730/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 3730/08, rješavajući apelaciju Saida Štete i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Saida Štete, M.O. i A.H., Mirze Vele, Harisa Husanovića, H.K., Miroslava Baotića, Ninoslava Vukelje, Milenka Vujnovića, Ismaila Šabića, Galiba Gedže, Mije Batvića, Lovre Brajkovića, Ivanke Pehar, Nikole Goluže, Safeta Osmanbegovića, Dalibora Vujičića, Loze Lučića-
Jozaka, Stipe Šošića, Fabijana Josipovića, Adila Hakalovića, Borisa Krištića, D.Č., Marka Katića, Božana Mustapića, Mehmeda Begovića, Emina Šarića, Miralema Omerovića, Dženana Šahića, Dilavera Gogalije, Elvedina Omerbegovića i Kenana Šahića, Marijana Milićevića, Kemala Kebe, Suada Hasečića, Dragomira Hegediša, Miroslava Nikše, Željka Bardova, Behrije Džuzdanovića i Remzudina Džuzdanovića, Miroslava Đide, Kemala Krvavca, Muharema Selimovića, Dražena Jovanovića, Viktora Barešića, S.M., Dževada Merdžića, S.Č., S.M., Bože Nevistića, S.K., E.K., M.Š., Z.B., P.M., E.F., M.P., I.Č., A.B., V.K., N.K., V.R., B.DŽ., Z.K., M.B., T.O., N.S., V.M., Z.M., J.B., S.S., J.T., S.L., M.E., S.M., Amira Kahrimana, Marka Tadića, Muhameda Alića, Mate Trupine, B.D., N.DŽ., M.L., S.M., M.K., S.S., M.M., R.M., Ž.Z., M.A., Šemsudina Alića, M.S., Z.P., H.M., M.G., M.M., S.M., Severina Franjića, R.L., E.Đ., I.T., A.V., M.Z., S.P., D.R., A.H., I.N., Ž.B., Z.M., M.K., V.A., I.B., M.B., M.A., E.O. i I.H. podnesene protiv presuda: Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-000 271 od 28. oktobra 2008. godine i Općinskog suda u Zenici broj P-1170/05 od 21. decembra 2007. godine; Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-
Gž-08-001688 od 19. novembra 2008. godine i Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07-000755 od 15. septembra 2008. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-003268 od 10. aprila 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002664 od 13. aprila 2009. godine; Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-001786 od 22. maja 2009. godine i Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07-
000078; Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-09-000005 od 16. aprila 2009. godine i Općinskog suda u Orašju broj 025-0-P-06-000025 od 16. januara 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-
Gž-07-002774 od 7. maja 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-003078 od 21. maja 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-000719 od 13. aprila 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-003218 od 26. maja 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002962 od 5. juna 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-
08-000395 od 21. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002939 od 15. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 001474 09 Gž od 18. juna 2009. godine i Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 001474 05 P od 3. aprila 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-004137 od 2. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-
001335 od 6. augusta 2009. godine i Općinskog suda u Sarajevu broj PR: 2317/05 od 10. januara 2008. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002931 od 15. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000640 od 7. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000601 od 4. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-001548 od 22. jula 2009. godine i Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-06-
005105 od 2. aprila 2007. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000339 od 19. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 002560 09 Gž od 19. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001019 od 9. septembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-
08-001016 od 16. septembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-003215 od 16. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000385 od 21. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-003280 od 10. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-
08-001243 od 10. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001158 od 16. septembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000307 od 10. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001271 od 23. septembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-
000805 od 22. maja 2008. godine i Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-
P-07-000 007 od 26. marta 2008. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001754 od 12. novembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000681 od 6. decembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-
Gž-08-000753 od 28. maja 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000380 od 20. januara 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002219 od 20. januara 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 046912 09 Gž od 15. marta 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 042293 09 Gž od 10. marta 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0- Gž-08-001235 od 1. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009 0 Gž 08 003781 od 16. aprila 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-003063 od 20. januara 2010. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-
002058 od 18. maja 2010. godine, Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002678 od 8. jula 2009. godine i Općinskog suda u Sarajevu broj PR-4447/05 od 13. jula 2007. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000965 od 15. aprila 2010. godine, Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-
002762 od 21. januara 2009. godine i Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-2492/05 od 3. septembra 2007. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002511 od 9. aprila 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000168 od 4. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000648 od 7. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000155 od 21. aprila 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-
Gž-08-003349 od 24. marta 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-003732 od 27. aprila 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002774 od 9. aprila 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-003709 od 18. maja 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-005286 od 26. maja 2010. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000972 od 20. aprila 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001087 od 14. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-0001184 od 12. juna 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-
07-002720 od 3. juna 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002289 od 9. aprila 2010. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000608 od 15. aprila 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-
002899 od 29. jula 2009. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-002162 od 18. maja 2010. godine i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000920 od 10. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002778 od 11. maja 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041144 09 Gž od 29. juna 2009. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-002456 od 20. maja 2010. godine i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001840 od 17. septembra 2009. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000677 od 6. maja 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002549 od 26. maja 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001460 od 14. maja 2010. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000982 od 20. aprila 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009 0 Gž 08 004335 od 1. juna 2010. godine i Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-4571/05 od 1. jula 2008. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 042303 09 Rev od 13. maja 2010. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-001671 od 18. maja 2010. godine i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-001878 od 7. maja 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 006545 08 Gž od 13. jula 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041203 08 Gž od 4. juna 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002643 od 18. maja 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002490 od 28. juna 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002929 od 7. juna 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001342 od 31. maja 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž- 08-002641 od 18. maja 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 049292 09 Rsz od 27. augusta 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 006790 08 Rsz od 13. jula 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 049896 09 Rsz od 19. augusta 2010. godine; Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-001622 od 30. septembra 2009. godine i Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-
06-002078 od 25. juna 2008. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007806 08 Rsz od 8. septembra 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009 0 Gž 08 002191 od 20. jula 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-005480 od 29. juna 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001561 od 17. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007474 08 Rsz od 13. septembra 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002012 od 4. juna 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002584 od 25. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-004567 od 11. septembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-
0-Gž-08-000181 od 5. augusta 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007671 08 Rsz od 21. septembra 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002277 od 18. novembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007576 08 Rsz od 19. oktobra 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002163 od 23. septembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000059 od 22. jula 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001968 od 26. oktobra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-
Gž-08-001339 od 23. septembra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001271 od 23. septembra 2009. godine; Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10- 000443 od 7. oktobra 2010. godine i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000931 od 12. oktobra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 061100 09 Gž od 12. oktobra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-000494 od 14. oktobra 2009. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007652 08 Rsz od 23. novembra 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007509 08 Rsz od 29. novembra 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 043068 08 Rsz od 26. novembra 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007503 08 Rsz od 26. novembra 2010. godine; Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-
08-000594 od 31. augusta 2009. godine (5754/10), zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Said Šteta i drugi (ukupno 113 lica navedeno u izreci ove odluke; u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 28. novembra 2008. godine do 21. decembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda redovnih sudova (Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalni sud u Zenici, Kantonalni sud u Tuzli, Kantonalni sud u Sarajevu, Općinski sud u Zenici, Općinski sud u Tuzli, Općinski sud u Sarajevu; u daljnjem tekstu: Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud) navedenih u izreci ove odluke. Apelanti Dalibor Vujičić sa Ilidže, Stipe Šošić iz Novog Travnika, Božan Mustapić iz Višića i Suad Hasečić iz Sarajeva u postupku pred Ustavnim sudom nemaju zastupnika. Ostale apelante zastupaju Jusuf Šeta, advokat iz Zenice, Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, Marko Raguž, advokat iz Stoca, Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, Sanela Hidanović, advokatica iz Orašja, Haris Džafo, advokat iz Vogošće, Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Mensud Burić, advokat iz Visokog, Borislav Čuljak i Zlatko Ćavar, advokati iz Širokog Brijega, Enis Muhamedović, advokat iz Žepča, Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, Halil Gagula, advokat iz Konjica, Slaven Bevanda, advokat iz Mostara, Amela F. Filipović, advokatica iz Sarajeva, Sabina Nikolić i Veljko Nikolić, advokati iz Sarajeva, Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, Miro Kebo i Semir Guzin, advokati iz Mostara, Muhamed Husika, advokat iz Kaknja, Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča i Behija Ljubović-Aganović, advokatica iz Sarajeva.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod sljedećim brojevima: AP 3730/08, AP 3837/08, AP 1643/09, AP 1766/09, AP 1835/09, AP 1969/09, AP 1980/09, AP 2122/09, AP 2266/09, AP 2268/09, AP 2593/09, AP 2650/09, AP 2652/09, AP 2686/09, AP 2745/09, AP 2761/09, AP 2870/09, AP 2967/09, AP 3029/09, AP 3226/09, AP 3289/09, AP 3341/09, AP 3362/09, AP 3369/09, AP 3480/09, AP 3539/09, AP 3540/09, AP 3627/09, AP 3642/09, AP 3709/09, AP 3757/09, AP 4018/09, AP 376/10, AP 378/10, AP 960/10, AP 1114/10, AP 1116/10, AP 1144/10, AP 1145/10, AP 1814/10, AP 1815/10, AP 1823/10, AP 2491/10, AP 2558/10, AP 2563/10, AP 2576/10, AP 2577/10, AP 2578/10, AP 2579/10, AP 2580/10, AP 2581/10, AP 2582/10, AP 2583/10, AP 2584/10, AP 2585/10, AP 2586/10, AP 2587/10, AP 2588/10, AP 2618/10, AP 2620/10, AP 2626/10, AP 2702/10, AP 2710/10, AP 2846/10, AP 2847/10, AP 2848/10, AP 2849/10, AP 3014/10, AP 3415/10, AP 3589/10, AP 3723/10, AP 3754/10, AP 3755/10, AP 3756/10, AP 3757/10, AP 3758/10, AP 3759/10, AP 3760/10, AP 4136/10, AP 4137/10, AP 4138/10, AP 4398/10, AP 4401/10, AP 4402/10, AP 4403/10, AP 4405/10, AP 4406/10, AP 4407/10, AP 4634/10, AP 4842/10, AP 4843/10, AP 4885/10, AP 5296/10, AP 5297/10, AP 5298/10, AP 5299/10, AP 5301/10, AP 5330/10, AP 5331/10, AP 5332/10, AP 5379/10, AP 5380/10, AP 5655/10, AP 5716/10, AP 5717/10, AP 5718/10 i AP 5754/10.
3. S obzirom na to da se sve apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3730/08.
4. Apelanti su tužbama pokrenuli parnične postupke protiv Federacije Bosne i Hercegovine –
Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa (plaća, regresa, toplog obroka, otpremnina) za periode i iznose pojedinačno označene u tužbenim zahtjevima apelanata.
5. Osporenim presudama navedenim u izreci ove odluke, redovni sudovi su tužbene zahtjeve apelanata djelomično usvojili, dok su dio zahtjeva odbili usvajajući prigovor tužene o zastari potraživanja. U obrazloženjima odluka sudovi su naveli da se u konkretnim slučajevima radi o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa za koje, u smislu odredbi člana 106. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR) i člana 372. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), apsolutna zastara potraživanja nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja. S obzirom na nesporno utvrđene činjenice u pogledu vremena podnošenja tužbi apelanata, redovni sudovi su zaključili da je protekao zakonski rok od tri godine, u kojem periodu zastarijevaju novčana potraživanja iz radnog odnosa, u smislu člana 106. ZOR-a, odnosno člana 372. ZOO-a, pa su ocijenili osnovanim prigovor zastare potraživanja i odbili ovaj dio tužbenog zahtjeva apelanata (odnosno odbili tužbene zahtjeve apelanata u cjelini).
6. Dalje, budući da su apelanti tokom postupka isticali da je tužena priznala njihova potraživanja donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH («Službene novine FBiH» broj 66/04), redovni sudovi su obrazložili da niti jednom odredbom tog zakona tužena nije izričito priznala potraživanje apelanata, te da se, stoga, donošenje tog zakona ne može smatrati priznanjem duga što bi za posljedicu imalo prekid roka zastare. Navedeno je da je odredbom člana
387. ZOO-a propisano «da se pored priznanja duga, priznanje duga može učiniti na posredan način, kao što je davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja i slično, ali ne i donošenjem određenog zakonskog propisa, pismenih obavještenja ili javnih poziva», kako to smatraju apelanti. Također je navedeno da ni izdavanjem uvjerenja o neisplaćenim plaćama i naknadama na ime regresa tužena nije priznala potraživanje apelanata, budući da tim uvjerenjima tužena nije tvrdila da će izvršiti isplate apelantima ili da im duguje konkretne iznose.
7. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu, pravo na nediskriminaciju iz čl. II/3. e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, čl. 13. i 14. Evropske konvencije kao i čl. 17. i 18. Evropske konvencije. Nekolicina apelanata je navela da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Suština navoda o povredi ovih prava svodi se na tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelanti smatraju da je tužena priznala dug donošenjem zaključaka o listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, potvrda i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, te da je time prekinut rok zastarijevanja u smislu člana 387. ZOO-a i da je počeo iznova teći shodno članu 392. ZOO-a.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud zapaža da su apelanti u apelacijama br. AP 3757/09, AP 4018/09, AP 2576/10, AP 2577/10, AP 2585/10, AP 2586/10, AP 2587/10, AP 2620/10, AP 2710/10, AP 2848/10, AP 4398/10, AP 4405/10, AP 4407/10, AP 4634/10, AP 4842/10, AP 4843/10, AP 5296/10, AP 5298/10, AP 5299/10, AP 5301/10, AP 5330/10, AP 5331/10, AP 5379/10, AP 5380/10 i AP 5754/10 kao osporene odluke naveli rješenja Vrhovnog suda kojima je njihova revizija izjavljena protiv presuda kantonalnih sudova odbačena kao nedopuštena, odnosno u predmetu broj AP 960/10 rješenje Kantonalnog suda i Općinskog suda kojim je revizija odbačena kao neblagovremena. U konkretnom slučaju revizije su bile neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da su odbačene kao nedopuštene rješenjima Vrhovnog suda br. 070-0-Rev-10-000277 od 7. septembra 2010. godine; 070-0-Rev-08-001410 od 20. oktobra 2009. godine; 070-0-Rev-09-002163 od 13. aprila 2010. godine; 070-0-Rev-09-002219 od 20. aprila 2010. godine; 070-0-Rev-09-002057 od 20. aprila 2010. godine; 070-0-Rev-09-001803 od 15. aprila 2010. godine; 070-0-Rev-09-001959 od 22. aprila 2010. godine; 070-0-Rev-09-002106 od 29. aprila 2010. godine; 65 0 P 041144 09 Rev od 6. maja 2010. godine; 070-0-Rev-09-001851 od 13. aprila 2010. godine; 070-0-Rev-09-002340 od 18. maja 2010. godine; 070-0-Rev-10-000257 od 26. augusta 2010. godine; 070-0-Rev-10-000043 od 28. augusta 2010. godine; 070-0-Rev-10-000031 od 14. septembra 2010. godine; 070-0-Rev-09-002384 od 15. aprila 2010. godine; 070-0-Rev-09-002397 od 15. aprila 2010. godine; 070-0-Rev-10-000577 od 12. oktobra 2010. godine; 070-0-Rev-10-000163 od 7. septembra 2010. godine; 070-0-Rev-10-
000823 od 12. oktobra 2010. godine; 070-0-Rev-10-000483 od 7. oktobra 2010. godine; 070-0-Rev-
10-000820 od 26. oktobra 2010. godine; 070-0-Rev-10-000277 od 7. septembra 2010. godine; 65 0 P 061100 10 Rev od 7. septembra 2010. godine; 070-0-Rev-10-000877 od 12. oktobra 2010. godine i 070-0-Rev-10-001051 od 2. novembra 2010. godine, odnosno odbačene kao neblagovremene Rješenjem Općinskog suda broj Pr-2644/05 od 22. augusta 2009. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-000753 od 2. februara 2010. godine. U smislu ranije iznesenog stava, konačne odluke u ovim apelacijama su presude kantonalnih sudova koje su navedene u izreci ove odluke.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. Vezano za navode apelanata da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da tužena nije objavom listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, izdavanjem potvrda, spiskovima objavljenim na internetu kao i donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH priznala dug pa da je time došlo do prekida zastare njihovih potraživanja, Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj Odluci broj AP 884/07 od 22. oktobra 2009. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto pravno pitanje i zaključio da se stav redovnih sudova temelji na relevantnim odredbama Zakona o radu i Zakona o obligacionim odnosima. Ustavni sud je u navedenoj odluci, analizirajući obrazloženje odluka redovnih sudova, zaključio da su redovni sudovi dali jasne razloge za zaključak da se izvod iz spiska koji je dostavljen sudu kao dokaz da tužena nije izvršila svoju obavezu ne može smatrati priznanjem duga u smislu člana 387. ZOO-a jer taj izvod predstavlja konstataciju da nije izvršena isplata naknade, a ne priznanje duga koji je dat u obliku propisanom u spomenutom članu.
12. Budući da su i u konkretnom slučaju redovni sudovi dali detaljno obrazloženje zašto se uvjerenja, zaključak o listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, potvrde, spiskovi objavljeni na internetu kao i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH ne mogu smatrati priznanjem duga u smislu člana 387. ZOO-a, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci broj AP 884/07.
13. S obzirom na navedeno, Ustavni sud iz istih razloga smatra da apelacioni navodi vezani za kršenje ustavnih prava iz čl. II/3. e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 6. stav 1. i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne sadrže elemente koji bi ukazivali na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koji bi zahtijevali meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.
14. U vezi sa navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da, iako to apelanti nisu eksplicitno naveli, proizlazi da se na povredu ovog prava žale u odnosu na pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da su apelanti imali na raspolaganju pravne lijekove za zaštitu prava, te da su ih i koristili. Činjenica da korištenje pravnog lijeka nije rezultiralo odlukom kojom su apelanti zadovoljni, ne dovodi ni na koji način u pitanje njihovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članu 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga je Ustavni sud zaključio da i ovaj dio apelacije treba odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovan.
15. Također, nekolicina apelanata smatra da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U suštini, navodi o kršenju prava na dom zasnivaju se na navodima o pogrešnoj primjeni materijalnopravnih propisa, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Osim toga, uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao, prima facie, opravdati njihovu tvrdnju da im je osporenim odlukama bilo moguće prekršiti navedeno pravo, pa Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
16. U vezi sa navodima apelanata o kršenju prava iz čl. 17. i 18. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da navedeni članovi Evropske konvencije ne utemeljuju neko posebno individualno pravo, nego predviđaju pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i navodi apelanata o kršenju čl. 17. i 18. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović