Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2147/08 (E. A.)

Odluka donesena 09. 03. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2147/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 2147/08, rješavajući apelaciju Envera Agića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Agića podnesena protiv podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-07-000 583 od 14. maja 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj I-447/98 od 5. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Enver Agić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, podnio je 15. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-07-000 583 od 14. maja 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-447/98 od 5. decembra 2006. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj I-447/98 od 5. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 583 od 14. maja 2008. godine podijeljene su zajedničke nekretnine izvršnih stranaka i to porodično stambena zgrada, pobliže precizirana dispozitivom navedene presude, na kojoj su S.A. (tražiteljica izvršenja) i apelant, kao izvršenik, utvrđeni sa po ½ dijela, na način pobliže preciziran dispozitivom navedene presude.

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je tražiteljica izvršenja predložila da sud izvrši diobu predmetnih nekretnina, s obzirom da je Općinski sud donio rješenje o izvršenju broj I-

447/98 od 21. decembra 1998. godine, a koje rješenje je postalo pravosnažno. Navedeno rješenje se temelji na pravomoćnoj presudi Osnovnog suda Bugojno broj P-519/87 od 10. decembra 1989. godine. Općinski sud je naveo da je navedenim izvršnim ispravama i na temelju pravomoćnog rješenja o izvršenju tražiteljica izvršenja ostala kod prijedloga za diobu zajedničkih nekretnina i potražuje ½ dijela, kako je to pravomoćno i riješeno.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 583 od 14. maja 2008. godine i rješenje Općinskog suda broj I-447/98 od 5. decembra 2006. godine, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetnu apelaciju ispitati u odnosu na navedena rješenja. S obzirom da su predmetna rješenja donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

8. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Osnovnog suda Bugojno broj P-519/87 od 10. decembra 1989. godine, kojima je utvrđeno pravo suvlasništva tražiteljice izvršenja i apelanta na predmetnim nekretninama odnosno određena je dioba nekretnina. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 583 od 14. maja 2008. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

9. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Apelant navodi da je osporenim rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-

206/02 od 23. jula 2004. godine (dostupna na: www.ustavnisud.ba) gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2147/08 (E. A.) | Sudska praksa | Aktio