Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3155/08 (G.K.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3155/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 3155/08, rješavajući apelaciju G.K, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.K. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-000501 od 20. maja 2008. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj PR- 1106/02-A od 30. oktobra 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj PR-1106/02-A od 18. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. G.K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 8. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-000501 od 20. maja 2008. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR- 1106/02-A od 30. oktobra 2006. godine i rješenja Općinskog suda broj PR-1106/02-A od 18. januara 2006. godine.
2. Općinski sud je 18. januara 2006. godine donio rješenje broj PR-1106/02-A kojim se apelanticina tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja Općinski sud je istakao da na ročište za glavnu raspravu zakazano za 18. januar 2006. godine apelantica nije pristupila, iako je bila uredno obaviještena o vremenu održavanja ročišta, pa je sud u skladu sa članom 97. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 53/03; u daljnjem tekstu: ZPP) donio rješenje kao u izreci.
3. Općinski sud je 30. oktobra 2006. godine donio rješenje broj PR-1106/02-A kojim je apelanticin prijedlog za povrat parnice u prijašnje stanje odbijen.
4. Kantonalni sud je 20. maja 2008. godine donio rješenje broj 009-0-Gž-07-000501 kojim su odbijene kao neosnovane apelanticine žalbe izjavljene protiv rješenja Općinskog suda broj PR- 1106/02 od 18. januara i 30. oktobra 2006. godine ( u rješenju greškom naveden datum 27. oktobra 2006. godine) i osporena rješenja potvrđena.
5. U obrazloženju rješenja Kantonlani sud je naveo da je prema stanju spisa Općinski sud rješenjem 8. novembra 2005. godine zakazao nastavak glavne rasprave za 18. januar 2006. godine o čemu je obavijestio prisutne punomoćnike apelantice i tuženog, uz upozorenje o posljedicama nepristupanja. Međutim, Kantonalni sud je naglasio da iako je uredno obaviješten apelanticin punomoćnik nije pristupio, pa je prvostepeni sud u skladu sa članom članom 97. st. 3. ZPP donio rješenje da se tužba smatra povučenom. Takođe, Kantonalni sud je naglasio da iz stanja spisa proizilazi da je apelantica 16. januara 2006. godine zbog zdravstvenih problema bila na pregledu u Domu zdravlja Vrazova, te da je podneskom od 17. januara 2006. godine obavijestila sud da neće pristupiti na raspravu. Međutim Kantnonalni sud je naveo da bez obzira na činjenicu što je apelantica podneskom od 17. januara 2006. godine obavijestila sud da neće pristupiti na raspravu, po mišljenju i ovog suda nisu postojali opravdani razlozi zbog koji apelanticin punomoćnik nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, pa je po mišljenju ovoga suda prvostepeni sud pravilno primjenio odrebu iz člana 97. stav 3. ZPP
6. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku. Takođe apelantica navodi i povredu i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica je istakla i zahtjev za dosuđenje naknade za povredu prava na razumnu dužinu postupka u visini od 5.267,00 KM.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Općinski sud je 18. januara 2006. godine broj PR-1106/02-A, u skladu sa članom 97. stav 3. ZPP, donio rješenje kojim se apelanticina tužba smatra povučenom, jer apelantica niti njen punomoćnik nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu zakazano za 18. januar 2006. godine, iako su bili uredno obaviješteni o vremenu održavanja ročišta. Propust apelantice, odnosno njenog punomoćnika da pristupi zakazanom ročištu za glavnu raspravu imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni sudovi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje u navedenom predmetu. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U odnosu na apelanticin zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopuštena jer apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, to apelantici ne pripada pravo na kompenzaciju.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović