Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3421/10 (B. B.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3421/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 3421/10, rješavajući apelaciju Branka Brkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Brkića podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Gž- 10-000003 od 8. juna 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Brkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 9. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-10-000003 od 8. juna 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1443/02 od 21. juna 2005. godine, tužbeni zahtjev E.K., kojim je tražio da mu se utvrdi svojstvo člana porodičnog domaćinstva njegove majke T.K., i na osnovu kojeg bi apelantu bilo naloženo da se iseli iz stana, je odbijen kao neosnovan uz obrazloženje da E.K. nije podnio zahtjev za povrat stana ni nadležnom upravnom organu ni CRPC-u, a ni sudu, te kako je isti tužbu podnio tek 25. juna 2002. godine odnosno nakon isteka zakonskog roka.
3. Rješavajući po žalbi E.K., Okružni sud je donio presudu broj Gž-1287/05 od 18. decembra 2006. godine, kojom je preinačio prvostepenu presudu na način da je E.K. utvrđeno svojstvo člana porodičnog domaćinstva njegove majke T.K, a apelantu naloženo iseljenje iz stana. Na osnovu ove presude apelant navodi da je 16. oktobra 2007. godine iseljen iz predmetnog stana.
4. Vrhovni sud Republike Srpske(u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), rješavajući po reviziji apelanta protiv drugostepene presude, donio je presudu broj 118-0-REV-07-000377 od 29. januara 2009. godine, kojom je presudu Okružnog suda broj Gž-1287/05 od 18. decembra 2006. godine preinačio tako što je žalbu E.K. odbio i potvrdio presudu Osnovnog suda broj P-1443/02 od 21. juna 2005. godine.
5. Apelant je 24. aprila 2009. godine, na temelju navedene odluke Vrhovnog suda, podnio prijedlog za protivizvršenje.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-07-000106 od 9. novembra 2009. godine naloženo je tražiocu izvršenja E.K. da izvrši predaju u posjed i slobodno raspolaganje stana u Banjoj Luci, ulica Kninska broj 6 slobodnog od lica i stvari apelantu kao izvršeniku u roku od 8 dana od dana prijema rješenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom 2 izreke je određeno da se određuje izvršenje radi namirenja troškova izvršnog postupka popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari tražioca izvršenja koje se zateknu u tom stanu.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-07-000106 od 25. februara 2010. godine izvršena je ispravka naprijed navedenog rješenja od 9. novembra 2009. godine u dijelu pouke o pravnom lijeku na način da je protiv rješenja dozvoljen prigovor umjesto žalba Okružnom sudu. Istim rješenjem odbijen je prigovor tražioca izvršenja izjavljen na rješenje od 9. novembra 2009. godine.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-10-000003 od 8. juna 2010. godine, žalba tražioca izvršenja je uvažena i ukinuta su rješenja Osnovnog suda broj 071-0-I-07-000106 od 25. februara 2010. godine i od 9. novembra 2009. godine, a prijedlog apelanta za protivizvršenje od 24. aprila 2009. godine je odbačen kao neblagovremen, uz obrazloženje da je podnesen izvan objektivnog roka od jedne godine propisan odredbom člana 54. Zakona o izvršnom postupku.
9. Apelant smatra da mu je povrijeđeno povrijeđeno pravo iz člana II/3.e), II/3.f) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i iz čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju, rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-10-000003 od 8. juna 2010. godine, žalba tražioca izvršenja je uvažena i ukinuta su rješenja Osnovnog suda broj 071-0-I-07- 000106 od 25. februara 2010. godine i od 9. novembra 2009. godine, a prijedlog apelanta za protivizvršenje od 24. aprila 2009. godine je odbačen kao neblagovremen, uz obrazloženje da je podnesen izvan objektivnog roka od jedne godine propisan odredbom člana 54. Zakona o izvršnom postupku. Naime u konkretnom slučaju, Okružni sud nije meritorno rješavao o prijedlogu apelanta, već je isti odbacio iz formalnih razloga jer je neblagovremen. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati, stoga Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović