Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-387/11 (RK ''Boska'' a.d. Banja Luka)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-387/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP-387/11, rješavajući apelaciju RK ''Boske'' a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija RK ''Boske'' a.d. Banja Luka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 57 0 Ps 009309 10 Rev od 14. decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. RK ''Boska'' a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Banja Luci, kojeg zastupa Ljubomir Dakić, kao zakonski zastupnik, podnio je 27. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 57 0 Ps 009309 10 Rev od 14. decembra 2010. godine.
2. Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 11 71 Ps 009309 04 Ps od 24. decembra 2007. godine, apelant je obavezan da plati Krajina osiguranju a.d. Banja Luka, (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznos od 1.362.740,64 KM, na ime neizmirenih obaveza po osnovu osiguranja sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. novembra 2004. godine do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 8.048,00 KM.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 11 71 Ps 009309 04 Ps od 9. oktobra 2009. godine, odbijen je prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje i apelant je obavezan da tužitelju naknadi troškve nastale povodom prijedloga za povrat u pređašnje stanje u iznosu od 32.204,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 9. oktobra 2009. godine pa do isplate.
4. Odlučujući o žalbi apelanta na rješenje Osnovnog suda, broj 11 71 Ps 009309 04 Ps od 9. oktobra 2009. godine, Viši privredni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) je rješenjem , broj 57 0 Ps 009309 10 Pž od 15. juna 2010. godine, žalbu aplanta uvažio u dijelu koji se odnosi na troškove postupka tako da su dosuđeni u smanjenom iznosu od 22.209,50 KM, dok je preostalom dijelu prvostepeno rješenje potvrđeno.
5. Apelant je protiv rješenja Višeg privrednog suda, broj 57 0 Ps 009309 10 Pž od 15. juna 2010. godine, izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud, rješenjem broj 57 0 Ps 009309 10 Rev od 14. decembra 2010. godine, odbacio kao nedozvoljenu, jer se revizija može izjaviti protiv drugostepenog rješenja kojim je postupak pravosnažno okončan, u smislu člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Shodno navedenom članu pobijano rješenje, doneseno povodom prijedloga za povrat u pređašnje stanje, ne predstavlja odluku u smislu člana 254. stav 1. ZPP-a, jer tim rješenjem postupak nije pravosnažno završen, te revizija nije dopuštena. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka na ime sastava odgovora na reviziju.
6. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).
9. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, nije se odlučivao o meritumu tužbenog zahtijeva, tj. osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prema apelantu, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ).
10. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, član 13. Evropske konvencije propisuje obavezu državama članicama da obezbijede pravo na efektivan pravni lijek pred nacionalnim vlastima, svakome ko smatra da su mu povrijeđena prava priznata Evropskom konvencijom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju proizilazi da se navodi apelanta o kršenju ovog prava odnose na povredu prava na pravično suđenje.
11. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović