Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-444/11 (M. S.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-444/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP-444/11, rješavajući apelaciju Mire Sikime, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Sikime podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 89 1 P 010924 10 Rev od 11. novembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 1 P 010924 09 Gž od 24. marta 2010 godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, broj 89 1 P 010924 08 P od 10. jula 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mira Sikima (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Nada Filipović, advokat iz Ilidže, podnijela 29. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 89 1 P 010924 10 Rev od 11. novembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 89 1 P 010924 09 Gž od 24. marta 2010 godine i presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu. Osnovni sud), broj 89 1 P 010924 08 P od 10. jula 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 89 1 P 010924 08 P od 10. jula 2009. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 89 1 P 010924 09 Gž od 24. marta 2010 godine, apelantica je odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se utvrdi da je na osnovu održaja stekla pravo svojine na nekretninama označenim kao kč. broj 1536/18 u naravi oranica, površine 368 m2 upisana u zk.ul. broj 3367 k.o. Gornji Butmir, što po novom premjeru predstavlja kč. br. 916/2 Butmir, a što je ujedno Sadik Mehmedika (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan priznati i trpiti da se apelantica upiše kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišne knjige sa dijelom 1/1. Ujedno je apelantica obavezana na naknadu troškova postupka i sudskih taksi u iznosu od 400,00 KM.
3. Apelantica je izjavila reviziju protiv drugostepene presude, broj 89 1 P 010924 09 Gž od 24. marta 2010 godine, koju je Vrhovni sud, rješenjem broj 89 1 P 0120924 10 Rev od 11. novembra 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: Zakon) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom da se u predmetnom slučaju tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (član 321. stav 2); ako je tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, sud će, najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora (član 321. stav 3). U konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 10.000,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, a odlučivanje o reviziji apelantice nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 237. stava 3. navedenog zakona pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbi člana 247. istog zakona.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 89 1 P 0120924 10 Rev od 11. novembra 2010. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 89 1 P 010924 09 Gž od 24. marta 2010 godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Okružnog suda, broj 89 1 P 010924 09 Gž od 24. marta 2010 godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 11. novembra 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. januara 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović