Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5066/10 („TT Inženjering“ d.o.o.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5066/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP-5066/10, rješavajući apelaciju „TT Inženjering“ d.o.o. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “TT Inžejering” d.o.o.
podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 008829 08 Pž od 30. augusta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 11 71 Ps 008829 07 Ps od 17. oktobra 2008.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „TT Inženjering“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragana Blagojević, advokat iz Gradiške, podnio je 12. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Privredni sud) broj 57 0 Ps 008829 08 Pž od 30. augusta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tesktu: Osnovni sud) broj 11 71 Ps 008829 07 Ps od 17. oktobra 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 11 71 Ps 008829 07 Ps od 17. oktobra 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Privrednog suda broj 57 0 Ps 008829 08 Pž od 30. augusta 2010. godine konstatovano je da se tužba koju je apelant podnio protiv tuženog pobliže označenog u navedenom rješenju, smatra povučenom, te je apelant obavezan tuženom naknaditi troškove parničnog postupka. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da na pripremno ročište zakazano za 18. august 2008. godine nije pristupio punomoćnik apelanta iako je bio uredno obaviješten. Nakon što je ročište održano, utvrđeno je da je punomoćnik apelanta putem faxa 18. augusta 2008. godine tražio odgodu ročišta zbog bolesti. Sud je novo pripremno ročište zakazao za 17. oktobra 2008., na koje ponovno nije pristupio uredno obaviješteni punomoćnik apelanta koji je podneskom od 13. oktobra 2008. godine obavijestio sud da zbog učešća na seminaru na Jahorini nije u mogućnosti pristupiti zakazanom ročištu. Punomoćnik tuženog je povodom dopisa punomoćnika apelanta od 18. augusta 2008. godine izjavio da uz dopis nije dostavljen nikakav dokaz o navodnoj bolesti, a povodom dopisa od 13. oktobra 2008. godine da je punomoćnik apelanta imao dovoljno vremena da o tome blagovremeno obavijesti sud te je inzistirao da sud donese rješenje kojim će utvrditi da se apelantova tužba smatra povučenom. Osnovni sud je utvrdio da je zathjev punomoćnika tuženog argumentiran i osnovan pa je donio osporeno rješenje. Privredni sud je utvrdio da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito, a da su apelantovi žalbeni prigovori neosnovani zbog čega im nije bilo moguće udovoljiti.
3. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3. e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1, Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju..
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju rješenjem Privrednog suda broj 57 0 Ps 008829 08 Pž od 30. augusta 2010. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Osnovnog suda kojim je konstatovamo da se tužba smatra povučenom. Dakle, pobijanim odlukama nije meritorno odlučeno o tužbenom zathevu apelanata, nego je samo konstatovano da se tužba smatra povučenom zbog činjenice da se punomoćnik apelanta, iako uredno pozvan, nije prisustvovao pripremnom ročištu.
7. Ustavni sud zaključuje da apelant propustom da prisustvuje ročištu nije efektivno iscrpio pravne lijekove zbog čega redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Samim tim, apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović