Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5222/10 ("Svjetlost štampa" d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 09. 03. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5222/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 5222/10, rješavajući apelaciju "Svjetlost štampa" d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Svjetlost štampa" d.o.o. Sarajevo podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 126788 10 I od 10. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Svjetlost štampa" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ifet Feraget advokat iz Sarajeva, podnio je 22. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 126788 10 I od 10. novembra 2010. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja rješenja broj 65 0 I 126788 10 I od 10. novembra 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji odnosno do donošenja odluke Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbi protiv osporenog rješenja. Zastupnik apelant je 2. decembra 2010. godine Ustavnom sudu poslao urgenciju za donošenje privremene mjere, a 7. decembra 2010. godine urgenciju da se odredi hitno postupanje po ovom predmetu i tako spriječi nastupanje daljnjih štetnih posljedica po apelanta.

2. Općinski sud je, odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja Adnana Balte (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), a na osnovu presude Općinskog suda broj Pr-1205/04 od 29. februara 2008. godine i presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-002392 od 7.decembra 2009. godine kao izvršne isprave, donio rješenje o izvršenju broj 65 0 I 126788 10 I od 25. marta 2010. godine, kojim je naloženo apelantu da tražiocu izvršenja uspostavi radnopravni status na poslovima i radnim zadacima koje je isti obavljao dok mu nije prestao radni odnos i isplati naknadu plate u ukupnom iznosu od 15.600,00 KM tj. 1300,00 KM za svaki mjesec za period od 1. juna 2003. godine pa do dana podnosšenja tužbe 26. maja 2004. godine, kao i iznos od po 1300,00 KM mjesečno počev od 26. maja 2004. godine pa do 1. marta 2006. godine na ime neisplaćenih plaća, sve sa pripadajućom zakonskom kamatom sa pripadajućom zakonskom kamatom počev od 26. maja 2004. godine pa do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.780,00 KM.

3. Apelant je 7. aprila 2010. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, koji je Općinski sud rješenjem broj 65 0 I 126788 10 I od 10. novembra 2010. godine djelomično usvojio te je rješenje o izvršenju broj 65 0 I 126788 10 I od 25. marta 2010. godine stavio van snage u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos od po 1300,00 KM počev od dana podnošenja tužbe odnosno od 26. maja 2004. godine pa do isplate, dok u preostalom dijelu rješenje o izvršenju se održava na snazi.

4. Apelant je naveo da je 22. novembra 2010. godine podnio žalbu Kantonalanom sudu protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 126788 10 I od 10. novembra 2010. godine.

5. Zastupnik apelanta je dopisima od 2. i 7. decembra 2010. godine obavjestio Ustavni sud da je tražilac izvršenja 1. decembra 2010. godine dostavio obavjest apelantu da će 6. decembra 2010. godine obaviti svoj povratak na radno mjesto direktora, što je i učinio, te na silu oduzeo službeni pečat apelanta. U dopisu je dalje navedeno da je apelant 7. decembra 2010. godine Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo podnio krivičnu prijavu protiv tražioca izvršenja.

6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. S obzirom da je apelant osporio rješenje Općinskog suda, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedenu odluku. Kako je predmetna odluka donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Općinskog suda broj Pr-1205/04 od 29. februara 2008. godine i presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-

002392 od 7.decembra 2009. godine, a kojim je naloženo apelantu da tražiocu izvršenja uspostavi radnopravni status na poslovima i radnim zadacima koje je isti obavljao dok mu nije prestao radni odnos i isplati naknadu plate na način kako je to precizirano u rješenju o izvršenju. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanata».

11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. Apelant zatim navodi da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5222/10 ("Svjetlost štampa" d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio