Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-527/11 (Đ. V.)

Odluka donesena 09. 03. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-527/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 527/11, rješavajući apelaciju Đurađa Velendečića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đurađa Velendečića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 001598 09 Gž od 13. novembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 001598 10 Gvl od 3. novembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 001598 08 P od 7.

avgusta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Đurađ Velendečić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, podnio je 3. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 001598 09 Gž od 13. novembra 2009. godine, rješenja Okružnog suda broj 72 0 P 001598 10 Gvl od 3. novembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 001598 08 P od 7. avgusta 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 P 001598 08 P od 7. avgusta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 78 0 P 001598 09 Gž od 13. novembra 2009. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da ga je B.V, (u daljnjem tekstu: tuženi) smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnina na način pobliže preciziran dispozitivom navedenog rješenja, te da se tuženom naredi da prestane sa smetanjem na ovaj ili sličan način i uspostavi pređašnje stanje posjeda u roku od 48 sati pod prijetnjom prinudnog izvršenja i novčane kazne od 200 KM, te da je smetao apelanta na na način da je 30. januara 2009. godine počinio radnje pobliže precizirane dispozitivom navedenog rješenja, te da se tuženom naredi da prestane sa smetanjem na ovaj ili sličan način i uspostavi pređašnje stanje posjeda u roku od 48 sati pod prijetnjom prinudnog izvršenja i novčane kazne od 600 KM. Rješenjem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi smetao apelanta u nesmetanom posjedu nekretnina na način da je 4. novembra 2009. godine počinio radnje pobliže precizirane dispozitivom navedenog rješenja, te da se tuženom naredi da prestane sa ovakvim ili sličnim smetanjem u roku od 48 sati pod prijetnjom prinudnog izvršenja i novčane kazne od 300 KM. Rješenjem je odbijen apelant sa zahtjevom da se tuženi obaveže da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. Okružni sud je 3. novembra 2010. godine donio rješenje broj 72 0 P 001598 10 Gvl kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 P 001598 08 P od 7. avgusta 2009. godine.

4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da: „prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka se ima temeljiti na novim činjenicama koje su se morale dogoditi najkasnije do momenta na koji se odnosi pravosnažnost napadnute odluke, u pravilu do zaključenja rasprave pred prvostepenim sudom, jer je do tada iznošenje ovih činjenica bilo moguće (ali stranka za njih nije znala), dok činjenice koje su se dogodile poslije trenutka za koji je vezana pravosnažnost mogu biti temelj za novu tužbu, a ne za ponavljanje postupka“. Okružni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju apelant poziva na činjenice za koje je sam naveo da su nastale poslije trenutka za koji je vezana pravosnažnost, pa nema osnova za ponavljanja predmetne parnice ni po odredbi člana 255. tačka 6. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant je naveo da je osporenim odlukama povrijeđno njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana. II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje koje je doneseno u postupku u kojem je Okružni sud odlučivao o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 P 001598 08 P od 7. avgusta 2009. godine. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Europske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Europska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Europske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ne određuje ni apelantova građanska prava i obaveze.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Osnovnog suda nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

9. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osprenim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije, niti o njegovom pravu na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije, kao ni o pravu na imovinu iz člana. II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Pored toga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija u odnosu na navedene povrede ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-527/11 (Đ. V.) | Sudska praksa | Aktio