Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-528/11 (S. Š. i S. Š.)

Odluka donesena 09. 03. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-528/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 03. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 528/11, rješavajući apelaciju Sanje Šoja i Slobodana Šoje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanje Šoja i Slobodana Šoje podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-000693 od 28. oktobra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-000379 od 28. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P- 1402/05 od 27. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanja Šoja i Slobodan Šoja (u daljnjem tekstu: apelanti) sa Ilidže, koje zastupa Nada Filipović advokat sa Ilidže, podnijeli su 3. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-10-000693 od 28. oktobra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž- 07-000379 od 28. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1402/05 od 27. novembra 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-1402/05 od 27. novembra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000379 od 28. oktobra 2009. godine apelanti su u cijelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se utvrdi da su na osnovu dosjelosti stekli pravo svojine na suvlasničkom dijelu D.Š. (u daljnjem tekstu: tužena) sa dijelom ¼ na nekretnini upisanoj u ZK ul.br. 7676 KO Donji Butmir, pobliže precizirana dispozitivom navedene presude, te da je tužena dužna trpiti da se apelanti na naznačenoj nekretnini uknjiže sa dijelom ¼, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Vrhovni sud je 28. oktobra 2010. godine rješenjem broj 070-0-Rev-10-000693 odbacio reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda. Vrhovni sud se u svom rješenju pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naglasio da u predmetnom slučaju kada se pobijani dio tužbenog zahtjeva ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su apelanti u svojoj tužbi označili, a to je 5.000,00 KM (član 53. stav 2. tačka 5. i član 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP). U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP nije ostvaren. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o praničnom postupku.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

7. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000379 od 28. oktobra 2009. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-10-000693 od 28. oktobra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je Vrhovni sud 28. oktobra 2010. godine donio rješenje broj 070-0-Rev-10-000693 kojim je odbačena revizija apelanata, pa se podrazumjeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. februara 2011. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-528/11 (S. Š. i S. Š.) | Sudska praksa | Aktio