Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-535/11 (F.Z.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-535/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 535/11, rješavajući apelaciju F.Z, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.Z. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 001038 10 Rev od 11. novembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 001038 08 Gž od 20. avgusta 2009. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 001038 07 od 1. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. F.Z. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić advokat, podnio je 2. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 001038 10 Rev od 11. novembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 001038 08 Gž od 20. avgusta 2009. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 001038 07 od 1. aprila 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 46 0 P 001038 07 od 1. aprila 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 46 0 P 001038 08 Gž od 20. avgusta 2009. godine, apelantu je naloženo da na ime regresnog duga isplati „Croatia osiguranju“ d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznos od 4.861,45 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. novembra 2002. godine, pa do konačne isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 366,00 KM.
3. Vrhovni sud je rješenjem broj 46 0 P 001038 10 Rev od 11. novembra 2010. godine odbacio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda. Vrhovni sud se u svom rješenju pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 4.861,45 KM. U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP nije ostvaren. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 001038 08 Gž od 20. avgusta 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 001038 10 Rev od 11. novembra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je Vrhovni sud 11. novembra 2010. godine donio rješenje broj 46 0 P 001038 10 Rev kojim je odbačena revizija apelanta, pa se podrazumjeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 2. februara 2011. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović