Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5533/10 (Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5533/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP-5533/10, rješavajući apelaciju Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000136 08 U od 6. oktobra 2010. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000136 10 Uvl od 5. novembra 2010. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-
284/09 od 29. oktobra 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-442/08 od 13. oktobra 2010. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 13. decembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 000136 08 U od 6. oktobra 2010. godine, broj S1 3 U 000136 10 Uvl od 5. novembra 2010. godine, broj U-284/09 od 29. oktobra 2010. godine i broj U-442/08 od 13. oktobra 2010. godine.
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5533/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP-5533/10, AP-5569/10 i AP-5570/10.
3. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 000136 08 U od 6. oktobra 2010. godine uvažena je tužba koju je „Ekostile“ d.o.o. Sarajevo podnio protiv zaključka broj U-33/06 koji je apelant donio 14. februara 2009. godine u upravnoj stvari javnih nabavki. Navedeni zaključak je poništen i predmet vraćen apelantu na ponovni postupak. Istom presudom, obavezan je apelant tužitelju na ime troškova upravnog postupka isplatiti iznos od 280,80 KM.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 000136 10 Uvl od 5. novembra 2010. godine zahtjev za preispitivanje presude koji je apelant podnio protiv presude Suda BiH broj S1 3 U 000136 08 U od 6. oktobra 2010. godine je odbijen kao neosnovan.
5. Presudom Suda BiH broj U-284/09 od 29. oktobra 2010. godine djelimično je uvažena tužba koju je „MOS“ d.o.o. Sarajevo podnio protiv zaključka broj U-169/09 koji je apelant donio 7. maja 2009. godine u upravnoj stvari javnih nabavki. Navedeni zaključak je poništen i predmet vraćen apelantu na ponovni postupak. Istom presudom, obavezan je apelant tužitelju na ime troškova upravnog postupka isplatiti iznos od 1.200,00 KM.
6. Presudom Suda BiH broj U-442/08 od 13. oktobra 2010. godine uvažena je tužba koju je „Business Boulevard“ d.o.o. Brčko podnio protiv zaključka broj U-372/06 koji je apelant donio 27. maja 2008. godine u upravnoj stvari javnih nabavki. Navedeni zaključak je poništen i predmet vraćen apelantu na ponovni postupak. Istom presudom, obavezan je apelant tužitelju na ime troškova upravnog postupka isplatiti iznos od 820,00 KM.
7. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
9. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud ukazuje da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Europske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću.
10. Međutim, Ustavni sud ukazuje na stav koji je ustanovio u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojemu je zaključeno da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U navedenoj odluci je pored navedenog zaključeno da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud mora prvo riješiti pitanje primjenjivosti prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju, odnosno da li se utvrđuju građanska prava i obaveze apelanta u postupku u kome apelant postupa kao organ uprave u postupku javnih nabavki.
12. U konkretnom slučaju apelant je državni organ, za koga je Sud BiH utvrdio da u postupku donošenja poništenih zaključaka nije primjenio, odnosno da je nepravilno primijenio zakon i propis zasnovan na tom zakonu, te u upravnom postupku koji je prethodio donošenju poništenih akata nije postupio po pravilima postupka propisanim Zakonom o javnim nabavkama BiH, zbog čega je taj akt poništen i vraćen apelantu na ponovni postupak. Dakle, u predmetnom postupku apelant je postupao u okviru svojih javnopravnih ovlaštenja i odlučivao je o građanskim pravima i obavezama drugih lica, odnosno učesnika u postupku javnih nabavki. Ustavni sud je stava da u navedenom postupku nisu utvrđivana nikakva apelantova građanska prava i obaveze. Njima su samo poništeni zkaljučci prilikom čijeg donošenja je apelant postupajući kao organ uprave sa javnim ovlaštenjima nepravilno primijenio zakon. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije primjenjiv član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
13. Također, u predmetnim postupcima, u kojem je apelant postupao kao organ javne vlasti odlučujući o imovinskim pravima i obavezama učesnika postupaka javnih nabavki nije odlučivano niti o imovinskim pravima apelanta u smislu člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović