Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-98/11 (B.K.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-98/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 98/11, rješavajući apelaciju B.K, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.K. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 004582 10 U od 7.
decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. B.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 004582 10 U od 7. decembra 2010. godine.
2. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: FZ PIO) je 18. juna 2010. godine donio rješenje broj FZ 3/5-UP1-49-3-246/10 kojim je odobren apelantov zahtjev za slobodan pristup informacijama koje se odnose na dostavu rješenja zaposlenika FZ PIO, pobliže preciziranih dispozitivom navedenog rješenja.
3. Kantonalni sud je 7. decembra 2010. godine donio rješenje broj 07 0 U 004582 10 U, kojim je odbijen apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse u predmetu po tužbi izjavljenoj protiv rješenja FZ PIO broj FZ 3/5-UP1-49-3-246/10 od 18. juna 2010. godine.
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelantu 12. novembra 2010. godine dostavio nalog za plaćanje sudske takse u ukupnom iznosu od 162,00 KM, koji je apelant prema originalnoj dostavnici koja se nalazi u spisu uredno primio 17. novembra 2010. godine. Kantonalni sud je naveo da je apelant 19. novembra 2010. godine podneskom, koji se smatra zahtjevom za oslobađanje od plaćanja sudske takse, naveo da nema pravnog osnova u obavezivanju da plati sudsku taksu iz razloga što iz odredbe člana 25. stav 2. Zakona o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH"“ broj 32/01; u daljnjem tekstu: Zakon) proizilazi da se ne plaćaju takse na zahtjeve i sudske odluke koje se donose u primjeni navedenog zakona. Kantonalni sud je istakao da Zakonom o sudskim taksama s tarifom („Službene novine HNK", broj 2/09) nije propisano da je apelant u predmetima u kojima se riješava o slobodi pristupa informacijama oslobođen od plaćanja sudske takse. Kantonalni sud je istakao da je odredbom člana 25. stav 2. Zakona propisano da se „ovim Zakonom ne ograničavaju prava i obaveze fizičkih i pravnih lica koja se odnose na pristup informacijama u skladu sa zakonima o sudskom postupku, uključujući dokazni postupak, zakonima koji se odnose na oslobađanje od dužnosti svjedočenja ili zakonima o administrativnim taksama, uključujući takse za pribavljanje originalnih dokumenata, a isključujući takse za podnošenje zahtjeva i donošenje odluka“. Kantonalni sud je naglasio da „ukoliko je navedenom odredbom intencija zakonodavca i bila da se stranka oslobodi od obaveze plaćanja taksi, to zakonodavac svakako nije imao namjeru da se navedeno oslobađanje odnosi na takse za podnošenje zahtjeva i donošenje odluka, jer je navedene takse izričito isključio iz popisa zakona i taksi kojima se propisuju prava i obaveze fizičkih i pravnih lica koja se odnose na pristup informacijama, a koja prava i obaveze se ovim Zakonom ne ograničavaju“.
5. Apelant je naveo da je osporenom odlukom povrijeđno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP 1946/08 od 24. juna 2009. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, u koje nesporno spada i obaveza plaćanja sudske takse kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati sudsku taksu, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Obzirom da se u konkretnom slučaju dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o sudskim taksama, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se u apelantovom slučaju radi o zloupotrebi prava, slijedi da da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović