Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2396/08 (S. H.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Uređenje međa
- Vanparnični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2396/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 2396/08, rješavajući apelaciju Saliha Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Hadžića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima -Odjeljenje u Maglaju broj 042-1-V-07-000-023 od 21. septembra 2007. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-000 255 od 27. juna 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Salih Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 30. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-V-07-000-023 od 21. septembra 2007. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-000 255 od 27. juna 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 042-1-V-07-000 023 od 21. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 255 od 27. juna 2008. godine, uređena je međa i to između nekretnina k.č br. 1191/5, upisana u p.l. broj 693/01, k.o. Kopice, u posjedu Fate Mustafić (u daljnjem tekstu: predlagateljica) i k.č. broj 1195/1, upisana u p.l. broj 56/09 k.o. Kopice u posjedu apelanta i drugih protivnika predlagateljice na način bliže opisan u tački 1. izreke rješenja i između nekretnina k.č. broj 1191/5, upisana u p.l. broj 693/01, k.o. Kopice, u posjedu predlagateljice i k.č. broj 804/5, upisana u p.l. broj 334/01, k.o. Kopice u posjedu protivnice predlagateljice Ismete Zendeli na način bliže opisan u tački 2. izreke rješenja. Istim rješenjem u pogledu troškova postupka odlučeno je da sudionici snose troškove na jednake dijelove tako da su protivnici predlagateljice obavezni da predlagateljici naknade jednu polovinu od ukupnih troškova u iznosu od 177, 50 KM.
3. U obrazloženju prvostepenog rješenja se navodi da je vještak geodetske struke izvršio identifikaciju susjednih parcela između kojih je traženo uređenje međe. Nakon toga vještak je izvršio potrebna geodetska snimanja i mjerenja prema katastarskim planovima za k.o. Kopice, te utvrdio i pokazao sudu i sudionicima u postupku među prema katastarskim planovima.
4. Istaknuto je da je primjedbe protupredlagača i predlagateljice na izvršeno vještačenje vještak geodetske struke razjasnio na mjestu susjednih parcela, a ista razrješenja prihvatio je i ovaj sud kao objektivna, tačna i u skladu sa naukom i strukom, pa je sud uredio među po katastarskim planovima na osnovu člana 172. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku. Navedeno je da je sud na mjestu susjednih parcela pokazao među, obilježio je međašnim oznakama i predao sudionicima u postupku.
5. U obrazloženja drugostepenog rješenja se navodi da iz sadržaja zapisnika prvostepenog suda, sastavljenog na licu mjesta 21. septembra 2007. godine, proizlazi da je apelant dao sljedeću primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka: „Nisam zadovoljan na koji način je geometar izvršio odmjeravanje, jer smatram da je trebao odmjeravanje izvršiti od suprotne međe njegovog posjeda na svakih 10 metara“, a da je vještak odgovorio sljedeće: „Odmjeravanje sam izvršio na osnovu originalnih podataka i na osnovu grafičkih skinometnih podataka sa katastarskog plana na osnovu kojih sam obilježio međe u blagom zavoju.“ Po mišljenju Kantonalnog suda, navedeno potvrđuje da je prvostepeni sud u konkretnom slučaju međe uredio saglasno odredbama čl. 170. st. 2. i 3, 172. stav 2, 174. i 175. Zakona o vanparničnom postupku i odredbama čl. 147, 148. st. 1. i 2, 150, 151. i 152. stav 1. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbom člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku.
6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Navodi da je u žalbenom postupku a i tokom prvostepenog postupka prigovorio na nepravilnost mjerenja, jer je međa između njegove parcele i parcele predlagateljice vještak prikazao kao pravu liniju, mada na planovima a i na terenu ona nije prava, nego polukružna linija i time je stvarni apelantov posjed umanjen za više od 30 m2. Ističe da je na apelantov prigovor u toku postupka vještak, umjesto da izvrši dodatno mjerenje, unaprijed odbio da izvrši reviziju svojih mjerenja i bez ikakvih čvrstih uporišta tvrdi da je pravilno uradio postavljeni zadatak.
7. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud, između ostalog, navodi da je apelant iznosio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, ali da nije predlagao eventualnu dopunu nalaza i mišljenja.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine, i Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud smatra da apelant u apelaciji ne nudi argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr Miodrag Simović