Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3596/08 (M. S.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3596/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. ožujka 2011. godine, u predmetu broj AP-3596/08, rješavajući apelaciju Milovana Sekulića na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milovana Sekulića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 K 000 834 08 Kž od 20. kolovoza 2008. godine i Presude Osnovnog suda Bijeljina broj 80 0 K 000834 05 K od 7. travnja 2008. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Milovan Sekulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Koraja, podnio je 14. studenog 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 K 000 834 08 Kž od 20. kolovoza 2008. godine i Presude Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 K 000834 05 K od 7. travnja 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 K 000834 05 K od 7. travnja 2008. godine apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinio kazneno djelo šumska krađa iz članka 430. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 49/03, 108/04, 115/04, 37/06, 70/06 i 73/10, u daljnjem tekstu: KZ RS-a). Osnovni sud izrekao je apelantu kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca i novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM. Istom presudom obvezan je apelant da oštećenom ŠG „Majevica“ Lopare (u daljnjem tekstu: oštećeni), na ime imovinsko-pravnog zahtjeva, isplati iznos od 2.012,92 KM, te da plati sudske troškove. Obrazlažući kako je utvrdio apelantovu krivnju za predmetno kazneno djelo, Osnovni sud je naveo da je izvršio uvid u zapisnike o izvršenom obračunu posječene drvne mase iz kojih slijedi da je apelant u dva navrata izvršio sječu stabala čija ukupna vrijednost iznosi 2.012,92 KM. Nadalje, da iz predočene dokumentacije u svezi vlasništva slijedi da je šuma u kojoj su posječena stabla u državnom vlasništvu, a u posjedu apelanta, da se na državnoj šumi sukladno odredbama Zakona o uzurpaciji Republike Srpske i odredbama Zakona o šumama Republike Srpske ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, te da odlukom Općine u smislu Zakona o uzurpacijama nije predviđeno da se tretira kao manje izolovano zemljište pod šumom u kojem slučaju bi se moglo steći pravo vlasništva.
3. Vezano za apelantove navode da je on stabla sjekao u svojoj šumi, Osnovni sud je istakao da nisu utemeljeni, jer iskazi svjedoka M.M. i Ž.J., te provedeni materijalni dokazi nesumnjivo potvrđuju da je apelant time što je posjekao stabla u šumi koja je bila državno vlasništvo i prisvojio ta stabla, počinio predmetno kazneno djelo i to sa izravnim umišljajem, jer je bio svjestan da sječe stabla u šumi koja nije njegovo vlasništvo. Navedeno proizilazi i iz presude Osnovnog suda u Loparama od 20. travnja 2001. godine kojom je apelant oglašen krivim za sječu stabala u spornoj šumi.
4. Presudom Okružnog suda broj 12 0 K 000 834 08 Kž od 20. kolovoza 2008. godine, djelomično je uvažena apelantova žalba, preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana i novčana kazna od 400,00 KM. Istom presudom Okružni sud je odlučio da u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena. U obrazloženju presude, Okružni sud je istakao da nisu utemeljeni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer apelant nije konkretizirao ove povrede. U odnosu na apelantove navode o postojanju umišljaja za izvršenje predmetnog kaznenog djela, jer je sporna šuma njegovo vlasništvo, Okružni sud je istakao da je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak u svezi apelantovog umišljaja, pozivajući se na presudu Osnovnog suda u Loparama tj. da je apelant već osuđivan za sječu stabala u spornoj šumi. Nadalje, da iz iskaza saslušanih svjedoka, koji su uposleni kod oštećenog, slijedi da su ovi svjedoci nekoliko puta upozoravali apelanta da mu nije dopuštena sječa stabala u šumi, odnosno da je gazdovanje tom šumom vršeno od strane oštećenog, te da apelant nije tražio odobrenje od oštećenog iz razloga što je znao da ga nije mogao dobiti, zbog čega je, također, neupitan njegov umišljaj. Okružni sud je zaključio da je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je apelant oglašen krivim za predmetno kazneno djelo.
5. Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant nalazi u postupanju sudova koji nisu pravilno utvrdili da je on posjekao stabla u šumi koja nije bila njegovo vlasništvo, kada je on tu šumu dobio od svoje bake. S tim u svezi apelant ističe da je nezakonito oglašen krivim za ono što nije počinio.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni usvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva»
8. Vezano za navode apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se isključivo odnose na utvrđeno činjenično stanje, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila , eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
9. Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, koja obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u svezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović