Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5643/10 (M. Š., D. Š., B. Š. i D. Š.)
Odluka donesena 25. 03. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, Margarita Caca-Nikolovska
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5643/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić, Constance Grewe i Seada Palavrić, sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić i Margarita Caca Nikolovska na sjednici održanoj 25. marta 2011. godine, u predmetu broj AP 5643/10, rješavajući apelaciju Mirjane Šakotić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Šakotić, Danijela Šakotića, Budimka Šakotića i Dijane Šakotić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-000119 od 7. septembra 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-001025 od 10. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju broj Mal-394/03. od 21. aprila 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirjana Šakotić, Danijel Šakotić, Budimko Šakotić i Dijana Šakotić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Teslića, zastupani po zakonskoj zastupnici, majci, Mirjani Šakotić, podnijeli su 14. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-10-000119 od 7. septembra 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-001025 od 10. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Mal-394/03. od 21. aprila 2008. godine.
2. Ustavni sud je na zahtjev sudije Mirsada Ćemana, a na osnovu člana 93. stav 1. alineja treća Pravila Ustavnog suda, donio odluku da on neće učestvovati u radu i odlučivanju u ovom predmetu.
3. Rješenjem Općinskog suda broj Mal-394/03. od 28. marta 2008. godine u pravnoj stvari tužitelja Žarka Šakotića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv tuženog Federalnog ministarstva odbrane Sarajevo, Uprava za odbranu – Odbrana Zenica, Odjeljenje odbrane Tešanj, radi povrata motornog vozila, v.s.p. 3.000,00 KM, tužitelj je pozvan da dopuni i uredi tužbu na način da navede osnov za nadležnost suda, činjenice na kojima zasniva tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, pravni osnov tužbenog zahtjeva, te da kao tuženog označi subjekt koji ima stranačku sposobnost i zakonskog zastupnika. Također je tužitelj upozoren da ukoliko u ostavljenom roku od osam dana od dana prijema rješenja ne dostavi sudu tužbu sa ispravkom i dopunom da će se smatrati da je tužba povučena, a ako tužba bude vraćena bez ispravke i dopune da će se odbaciti.
4. Rješenjem Općinskog suda broj Mal-394/03. od 21. aprila 2008. godine u pravnoj stvari apelanata protiv tuženog Ministarstva odbrane BiH, pravnog sljednika Ministarstva odbrane FBiH, radi povrata motornog vozila ili naknade materijalne štete, v.s.p. 10.000,00 KM, odbačena je tužba. U obrazloženju rješenja je navedeno da su zakonski nasljednici tužitelja, odnosno apelanti, u ostavljenom roku vratili sudu tužbu i kao tuženog označili Ministarstvo odbrane BiH, pravnog sljednika Ministarstva odbrane FBiH. Također je istaknuto da navedena tužba nije ispravljena i dopunjena na način kako je tužitelj pozvan da to uradi, nego je ponovo kao tuženi označeno Ministarstvo odbrane BiH, kao pravni sljednik Ministarstva odbrane FBiH, pa pošto Ministarstvo odbrane BiH nije pravna osoba već tijelo uprave Bosne i Hercegovine kao pravne osobe i kao takvo nema stranačku sposobnost i ne može biti stranka, sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-001025 od 10. juna 2009. godine, odbijena je žalba apelanata i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj Mal-394/03 od 21. aprila 2008. godine.
6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-10-000119 od 7. septembra 2010. godine revizija apelanata izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-001025 od 10. juna 2009. godine je odbačena kao neblagovremena.
7. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, rješenjem Općinskog suda broj Mal-394/03 od 21. aprila 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-001025 od 10. juna 2009. godine, odbačena je tužba apelanata radi povrata motornog vozila ili naknade materijalne štete iz razloga što apelanti nisu tužbu ispravili i dopunili na način kako je tužitelj pozvan da to uradi.
11. Na osnovu navedenog, proizilazi da se, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu bavili meritornim ispitivanjem tužbe apelanata, već isključivo pitanjem da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene Zakonom o parničnom postupku za postupanje po predmetnoj tužbi. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da su apelanti morali ispraviti ili dopuniti tužbu na način kako je to traženo, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović