Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1106/11 (D. M.)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1106/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-1106/11, rješavajući apelaciju Dragana Mijatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Mijatovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0- Pžp-10-000099 od 31. marta 2010. godine i RješenjaOsnovnog suda u Kotor Varoši broj 073-0-Pr-08-000 904 od 5. novembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Mijatovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 Pr 005442 10 Pžp od 29. decembra 2010. godine i 24. novembra 2010.godine i Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 073 0 Pr 08-000 904 od 16. septembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Mijatović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 4. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 Pr 005442 10 Pžp od 29. decembra 2010. godine i 24. novembra 2010.godine, Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 073 0 Pr 08-000 904 od 16. septembra 2010. godine, te Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Pžp-10-000099 od 31. marta 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 073-0-Pr-08-000 904 od 5. novembra 2009. godine. Apelant je u apelaciji zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će staviti van snage predmetna rješenja do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 073-0-Pr-08-000 904 od 5. novembra 2009. godine, potvrđenim Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pžp-10-000099 od 31. marta 2010. godine, apelant je oglašen odgovornim za počinjen prekršaj iz člana 74. stav 5. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 6/06, 75/06, 44/07, 97/09), učinjen na način i u vrijeme kako je to opisano u dispozitivu rješenja, kažnjiv prema članu 238. stav 1. tačka 14. istog zakona, pa mu je izrečena novčana kazna od 40 KM, uz obavezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 KM.

3. Prema stanju spisa, apelant je 22. aprila 2010. godine podnio zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Pžp-10-000099 od 31. marta 2010. godine.

4. Osnovni sud je Rješenjem broj 073 0 Pr 08-000 904 od 16. septembra 2010. godine, potvrđenim Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 Pr 005442 10 Pžp od 24. novembra 2010.godine, odbacio predmetni zahtjev, uz obrazloženje da nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka s obzirom da činjenice i dokazi na kojima se zasniva zahtjev očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje prekršajnog postupka.

5. Apelant je podnio žalbu protiv Rješenja broj 11 0 Pr 005442 10 Pžp od 24. novembra 2010.godine, koja je odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 Pr 005442 10 Pžp od 29. decembra 2010. godine.

6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a. U odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-10-000099 od 31. marta 2010. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 073-0-Pr-08-000 904 od 5. novembra 2009. godine

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pžp-10-000099 od 31. marta 2010. godine, s obzirom da je apelant 22. aprila 2010. godine podnio zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka koji je okončan tim rješenjem, pa se podrazumjeva da je navedeno rješenje Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. marta 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u tom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

b. U odnosu na Rješenja Okružnog suda broj 11 0 Pr 005442 10 Pžp od 29. decembra 2010. godine i 24. novembra 2010.godine i Rješenje Osnovnog suda broj 073 0 Pr 08-000 904 od 16. septembra 2010. godine

9. Ustavni sud primjećuje da se apelant takođe žali na rješenja koja su donesena u postupku u kojem je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog donošenjem Rješenja Okružnog suda od 31. marta 2010. godine.

10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčine optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka, nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama odnosno nije se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta s kojom se pod određenim uslovima izjednačava odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1106/11 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio