Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1392/10 (M. J.)
Odluka donesena 07. 04. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1392/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 1392/10, rješavajući apelaciju Milorada Jokšića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Jokšića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-09-000 724 od 26. februara 2010. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-07-000669 od 10. aprila 2009. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj P-503/96 od 5. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milorad Jokšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Crnjelova, kojeg zastupa Todor Marković, advokat iz Bijeljine, podnio je 17. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-09-000 724 od 26. februara 2010. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-07-000669 od 10. aprila 2009. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-503/96 od 5. jula 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-503/96 od 5. jula 2007. godine u pravnoj stvari apelanta protiv Dese Lazarević i Ostoje Lazarevića (u daljnjem tekstu: tuženi), radi uknjižbe prava svojine na nekretninama, vsp. 1.000,00 KM, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta pobliže preciziran u stavu 1. izreke. Istom presudom odbačena je kao bespredmetna tužba apelanta pobliže precizirana u stavu 2. izreke, te je apelant obavezan da tuženima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.920,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000669 od 10. aprila 2009. godine, žalba apelanta je odbijena i presuda Osnovnog suda broj P-503/96 od 5. jula 2007. godine potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000 724 od 26. februara 2010. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000669 od 10. aprila 2009. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud je naveo odredbu člana 316. stav 2. ZPP-a u kojoj je navedeno da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, te odredbu člana 316. stav 3. ZPP-a u kojoj je istaknuto da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Nadalje, Vrhovni sud je naveo odredbu člana 321. stav 2. ZPP-a iz koje proizilazi da je u drugim slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna vrijednost spora koju je tužilac naznačio u tužbi, kao i odredbu člana 321. stav 3. ZPP-a u kojoj je navedeno da ako je tužilac suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmetnog spora, sud će, najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari brzo i na pogodan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.
5. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je naveo da je podneskom od 3. oktobra 2006. godine, dostavljenim prvostepenom sudu tog dana, apelant u skladu sa članom 53. stav 2. tačka 5. ZPP-a, koji je stupio na snagu 1. augusta 2003. godine (član 461. tog zakona), naznačio vrijednost spora u iznosu od 1.000,00 KM, što su prihvatili i tuženi, kao i prvostepeni sud (s obzirom da nije proveo postupak u smislu člana 231. stav 3. istog zakona). Također, Vrhovni sud je istakao da naznačenje vrijednosti spora u iznosu od 11.000,00 KM, prvi put u reviziji apelanta, dakle, poslije održanog pripremnog ročišta, odnosno poslije glavne rasprave, bez saglasnosti protivne strane, kao u ovom slučaju, ne vezuje sud, niti je od uticaja na primjenu odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000669 od 10. aprila 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000 724 od 26. februara 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
10. Prema dostupnoj dokumentaciji Ustavni sud je utvrdio da je punomoćniku apelanta 23. aprila 2009. godine dostavljena osporena presuda Okružnog suda. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. aprila 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović