Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-155/11 (B. J.)
Odluka donesena 07. 04. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-155/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine u predmetu broj AP 155/11, rješavajući apelaciju Bojana Jovkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bojana Jovkovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 Pr 004480 10 Pžp od 24. decembra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Bojan Jovković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Vesna Rujević advokat iz Banja Luke, podnio je 11. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 Pr 004480 10 Pžp od 24. decembra 2010. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio obustavljanje izvršenja rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Pr-09-004532- VII od 7. jula 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr-09-004532-VII od 7. jula 2010. godine apelant kao okrivljeni oglašen je odgovornim za prekršaj iz člana 12. Zakona o javnom redu i miru ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 20/07) koji je počinio na način i vrijeme kako je činjenično opisano u dispozitivu rješenja, te kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 400,00 KM uz obavez plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 Pr 004480 10 Pžp od 24. decembra 2010. godine, žalba zastupnice apelanta, koju je izjavila u korist apelanta je odbačena kao izjavljena od neovlaštenog lica primjenom člana 65. stav 1. Zakona o prekršajima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 34/06, 1/09 i 20/07). U obrazloženju rješenja je navedeno da je žalba izjavljena od neovlaštenog lica obzirom da se u spisu prvostepenog suda ne nalazi punomoć odnosno ovlaštenje izdato do strane apelanta da ga u prekršajnom postupku brani advokat Vesna Rujević, a iz zapisnika o usmenom pretresu prvostepenog suda od 7. jula 2010. godine nesporno je zaključeno da navedeni advokat nije učestvovala u prekršajnom postupku kao branilac apelanta kao okrivljenog. Obzirom da zastupnica apelanta nije imala punomoć apelanta kojom ju je ovlastio da ga brani u prekršajnom postupku niti punomoć kojom ju je ovlastio da u njegovo ime i njegovu korist izjavi žalbu protiv osporenog rješenja, Okružni sud je odlučio kao u dipozitivu ovog rješenja primjenom člana 65. stav 1. Zakona o prekršajima.
4. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Pr-09-004532-VII od 7. jula 2010. godine apelant kao okrivljeni oglašen je odgovornim za prekršaj iz člana 12. Zakona o javnom redu i miru, te kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 400,00 KM uz obavezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM. Ustavni sud primjećuje da apelant nije lično niti putem punomoćnika, uz priloženu valjanu punomoć u skladu s odredbama Zakona o prekršajima Republike Srpske, u ostavljenom roku od 8 dana od prijema navedenog rješenja izjavio žalbu protiv istog. Naime, osporenim rješenjem Okružnog suda utvrđeno je da zastupnica apelanta koja je izjavila žalbu u korist apelanta nije učestvovala u prekršajnom postupku kao branilac apelanta, odnosno kako nije imala punomoć apelanta da ga brani u prekršajnom postupku niti punomoć kojom ju je ovlastio da u njegovo ime i njegovu korist izjavi žalbu, Okružni sud je odlučio da ista nije ovlaštena da izjavi žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj 071-0-Pr-09- 004532-VII od 7. jula 2010. godine. Dakle imajući u vidu naprijed navedeno apelant nije iskoristio raspoloživi djelotvorni pravni lijek pa prema tome nije ispunjen uslov o iscrpljivanju svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović