Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2241/10 (R. S.)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

  • Izvršni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2241/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 2241/10, rješavajući apelaciju Radivoja Stanišića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radivoja Stanišića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 1 P 000435 10 Rev od 29. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 000435 09 Gž od 28. januara 2010.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radivoja Stanišića podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 I 016669 10 I od 13. decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Radivoje Stanišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnio je 5. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 1 P 000435 10 Rev od 29. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 P 000435 09 Gž od 28. januara 2010. godine. Apelant je 10. januara 2011. godine dopunio apelaciju dostavljajući rješenje o izvršenju Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 I 016669 10 I od 7. aprila 2010. godine i rješenje Osnovnog suda broj 89 1 I 016669 10 I od 13. decembra 2010. godine, te podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja rješenja Osnovnog suda broj 89 1 I 016669 10 I od 7. aprila 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda broj 89 1 P 000435 08 P od 13. maja 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 89 1 P 000435 09 Gž od 28. januara 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da mu tuženi B.Č. isplati iznos od 2.000,00 KM na ime nematerijalne štete, a tuženi M.D. i N.D. da mu po istom osnovu solidarno isplate iznos od 2.000,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev apelanta da se donesena presuda objavi u jednim od dnevnih novina koje se distribuiraju u Republici Srpskoj. Istom presudom apelant je obavezan da tuženima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.581,25 KM u roku od 30 dana po prijemu presude uz prijetnju prinudnog izvršenja.

3. Po prijedlogu tražioca izvršenja, kako apelant kao izvršenik nije ispunio u datom roku svoju obavezu da isplati tražiocima izvršenja troškove postupka u iznosu od 2.581,25 KM, Osnovni sud je na osnovu izvršne isprave–pravosnažne presude broj 89 1 P 000435 08 P od 13. maja 2009. godine, odredio izvršenje na način, u obimu i visini kako je to opisano u rješenju o izvršenju Osnovnog suda broj 89 1 I 016669 10 I od 7. aprila 2010. godine.

4. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 89 1 P 000435 10 Rev od 29. aprila 2010. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Osnovni sud je rješavajući po prigovu apelanta od 12. aprila 2010. godine protiv rješenja o izvršenju broj 89 1 I 016669 10 I od 7. aprila 2010. godine, rješenjem broj 89 1 I 016669 10 I od 13. decembra 2010. godine, isti odbio kao neosnovan.

6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» a. U odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 89 1 P 000435 10 Rev od 29. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda broj 89 1 P 000435 09 Gž od 28. januara 2010. godine

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 89 1 P 000435 10 Rev od 29. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda broj 89 1 P 000435 09 Gž od 28. januara 2010. godine.

10. S obzirom da je apelantu 6. februara 2010. godine uručena osporena presuda Okružnog suda, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. juna 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

b. U odnosu na rješenje Osnovnog suda broj 89 1 I 016669 10 I od 13. decembra 2010. godine

11. S obzirom da je apelant osporio rješenje Osnovnog suda, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedenu odluku. Kako je predmetna odluka donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

13. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Osnovnog suda broj 89 1 P 000435 08 P od 13. maja 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 89 1 P 000435 09 Gž od 28. januara 2010. godine, a kojim je naloženo apelantu da tražiocima izvršenja nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.581,25 KM, a na način kako je to precizirano u rješenju o izvršenju. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

14. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2241/10 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio